"Povratak u Srbiju za mene znači smrt!"

Šeki je prije dva mjeseca pobjegao od srpske policije iz Niša u Berlin. Njemačkim vlastima je predao svoju dokumentaciju i zatražio azil. Imao je dva dobra razloga: Rom je, a uz to još i homoseksualac. „U Srbiji je Rom kao nacionalna manjina loša stvar, a biti još i homoseksualac je još groznija", tvrdi on. O svojim problemima u potrazi za poslom nakon završene dizajnerske škole priča: "Gdje god i u koji god grad da ideš i tražiš posao, ne možeš ga naći. Smatraju te vanzemaljcem, a ne normalnim čovjekom“.

Zbog svog seksualnog opredjeljenja Šeki je bio dvostruko maltretiran. Obitelj ga se odrekla, a policija ga je hapsila i stavljala u jednodnevni pritvor. „Ima jedno mjesto gdje se izlazi i onda tu dolaze, pitaju te što ćeš tu, maltretiraju te, istjeraju te, pritvore 24 sata, pa te puštaju. Odlaze tvojoj kući, pa ako rodbina i roditelji ne znaju, oni im kažu i onda naprave opći skandal“, priča Šeki.

Nitko od srpskih Roma neće dobiti azil u Njemačkoj

Šeki i svi njegovi sunarodnjaci, Romi iz Srbije, koji posljednjih mjeseci dolaze u Berlin i traže azil, nemaju nikakvu šansu dobiti ga, tvrdi Elisabeth Resel, savjetnica crkvene zajednice ”Azil u crkvi”. Većinom je riječ o Romima iz Srbije koji su kao djeca i ratni prognanici sa svojim roditeljima devedesetih godina boravili u Njemačkoj, a po završetku rata bili primorani vratiti se u svoju zemlju. U međuvremenu su to postale odrasle osobe, stekli su vlastitu obitelj i sada ponovo dolaze u Berlin i Njemačku tražiti azil, objašnjava Elisabeth Resel.

Kao prvi razlog uvijek navode da su Romi i da su u Srbiji diskriminirana manjina, no kada ih Resel počne detaljnije ispitivati, spomenu i gospodarske razloge. Kažu da ne mogu naći posao i da su sve siromašniji.

Mogućnosti za dobijanje stalnog boravka u Njemačkoj, tvrdi savjetnica "Azila u crkvi", nemaju: "Njemačko zakonodavstvo predviđa pružanje azila proganjanim skupinama, ali to se nije prakticiralo, osim kod manjih vjerskih zajednica. Taj zakon se ne može primijeniti na Rome, jer diskriminacija nije dovoljan razlog.“

Položaj Roma u Srbiji je i dalje fatalan

Proces obrade zatjeva za azil traje od tri do šest mjeseci. U tom periodu Romi iz Srbije imaju pravo na boravak u prihvatnim centrima. Šekijev zahtjev obrađen je već nekon dva mjeseca. Njegov zahtjev za azil je odbijen i u roku od idućih 30 dana mora napustiti Njemačku. „Za mene to znači katastrofu, smrt! Vratiti se tamo, a nemaš gdje. Policija je sve napravila da ostaneš bez obitelji i bez ikakve zaštite u Srbije. Došao si ovdje da potražiš neku pomoć i na kraju - ništa!“, razočaran je Rom iz Srbije.

U Međunarodnom društvu za ugrožene narode smatraju da je relativnom demokratizacijom Srbije i srpskog društva poboljšan i politički položaj Roma u zemlji. Međutim, cjelokupni položaj Roma u Srbiji je i dalje fatalan, jer u zemlji u kojem veliki dio žitelja živi u siromašnim uvjetima, jasno je da su Romi na posljednjem mjestu, kaže predsjednik Društva za ugrožene narode, Tilman Zülch.

„U biti bi Europska unija, pa i sama Njemačka, trebale dati svoj doprinos za poboljšanje položaj Roma na cijelom Balkanu. Stanje je grozno! U školi su diskriminirani, zadnji su koji dobijaju posao, a ako ga i imaju, prvi su koji ostaju bez posla. Žive u katastrofalnim stambenim uslovima ili u privremenim prihvatilištima“, upućuje Zülch.

Kada je Rom Romu neprijatelj...

Kao i svaka priča, i ova ima svoju drugu stranu. U Berlinu živi i jedna grupa Roma iz Srbije, i to onih koji su stekli pravo na stalni boravak i sada svoje blagostanje ostvaruju na tuđoj muci, komentira Richard Finkler, berlinski odvjetnik koji zastupa Rome iz Rumunjske. U potrazi za boljim životom, u Berlin dolaze i Romi iz Rumunjske koji imaju pravo na legalan boravak u Njemačkoj, jer je Rumunjska članica Europske unije. Većina ih ne govori njemački jezik, a u navodnu „pomoć“ im pristižu Romi iz Srbije. U komunikaciji na romskom jeziku, srpski Romi obećavaju pomoć rumunjskim Romima. Uzimaju njihove osobne karte ili putovnice, otvaraju račune u banci, podižu i prisvajaju njihov novac ili uzimaju kredite na njihova imena. Kupuju tehničku robu ili automobile koji nakon sedam dana nestaju negdje u Srbiji, a račun na kraju plaćaju Rumunji, objašnjava odvjetnik Finkler.

„Na kraju skoro uvijek za prevaru bude optužen Rumunj. Kada cijeli slučaj iznesem pred Državno tužiteljstvo, oni pokrenu istragu protiv nekog Srbina, ali nitko živ ne zna kako se on zove. Rumunj kaže da se Srbin zove Zoran ili tako nekako, više ni on sam ne zna. Rumunj bude optužen, a Srbina ni ne privedu, jer nitko ne zna, tko je to uopće i bio“, priča Finkler.

Autorica: Selma Filipović, Berlin

Odg. ur.: D. Dragojević