Povratak u uništenu domovinu
7. kolovoza 2014
Opreznim koracima preko građevinskog meterijala. Šuštanje koje se pri svakom koraku čuje je zvuk koji određuje ovaj dan u Gazi. Primirje je počelo prije samo nekoliko sati, ali čini se kao da će potrajati te se mnogi usuđuju vratiti u svoje stare četvrti. Oni preskaču preko brda ruševina i traže posljednje ostatke svojih ranijih života. Nekoliko predmeta iz kućanstva, madrac, deka ili dječja igračka, više od toga nije ostalo. Aiše je sklonila na sigurno nekoliko lonaca i plastičnu posudu koja je nekim čudom ostala neoštećena nakon bombardiranja. Njezina kuhinja je zato u potpunosti uništena. U zidu se nalazi jedna izraelska neeksplodirana raketa, koja je dugačka oko 1,20 metara.
"Bila je nedjelja ujutro, kada je bombardirana okolica i kada se klimala cijela kuća", priča Aiše. Obitelj je isprva pobjegla u bolnicu Shifa a od tamo u jednu školu. "Moja obitelj je hvala bogu preživjela, ali moj tetak i dva bratića ostali su zakopana ispod ruševina", priča ona.
Nije puno ostalo nakon bombi Izraelaca na četvrt Shajaiyeh u Gazi. Čitave ulice s nizom kuća pretvorene su u ruševine i pepeo. Visoko sežu nabacane ruševine betona, prikriveni željezni nosači i kamenje. Posvuda zadah truleži jer među kućama uništenim bombardiranjem još je puno mrtvih. Ovdje više nitko ne može živjeti. Većina stanovnika četvrti pronašle su utočište u školama Ujedinjenih naroda i dalje u zapadnom području Gaze.
Spavanje na smjene
Ovdje žive već tri tjedna, u skučenom prostoru a završetak takvoga života ne može se predvidjeti jer oni više nemaju svoje domove. Obitelji su uz pomoć deka odijelile malene prostore u kojima spavaju i u kojima nalaze komadić privatnosti. Ali za velike obitelji s puno djece nema dovoljno prostora, priča Raida. "Ovdje živi 15 osoba, ovdje, u ovom malom kutku. Spavamo na smjene. Polovica obitelji noću, druga polovica po danu", dodaje ona.
Vrijeme provode čekajući. "Slušamo vijesti i čekamo što će dalje biti", kažu Raida, njezine sestre i njezina sestrična, tri prelijepe mlade žene, koje brinu za mlađe sestre i braću i njihovu vlastitu djecu. "Ujutro nam donesu vodu. Tada operemo sebe i odjeću. Inače nema puno toga što bismo mogli napraviti." Na školskom dvorištu djeca trče naokolo. Ona su ljubazna i iznenađujuće vesela. Na jednom pokretnom štandu trgovac prodaje slatku limunadu u vrlo malim čašama. U jednom uglu školskog dvorišta stoje tri velika metalna spremnika s vodom s nekoliko slavina. Izbjeglice tu mogu točiti vodu. Odmah pokraj nalazi se nekoliko nužnika ispred kojih se stvaraju veliki redovi. Oko 3 000 ljudi živi u školi. Tisuću ih je već otišlo. Oni negdje drugdje traže novi dom ili pokušavaju ponovno osposobiti svoje stare kuće.
Preopterećeni zdravstveni sustav
U bolnici Shifa je nakon završetka borbi postalo mirnije. Većina pacijenata koji su ovamo dopremljeni proteklih tjedana ili je umrlo ili je premješteno na drugu lokaciju. Na intenzivnom odjelu sada leže tri najteže ozlijeđena, jedna mala djevojčica i dvoje mladića s brojnim lomovima i unutarnjim ozljedama, koje potječu od eksplozija. Petogodišnja djevojčica ima tešku ozljedu mozga. Njezina obitelj je poginula. Ona je jedina preživjela. Nemirno miče noge, otvara i zatvara oči. Liječnici još uvijek ne znaju hoće li imati trajne posljedice.
U bolnici Shifa radi i dr. Ghassan Abu Sitta. Došao je iz Bejruta kako bi podržao liječnike u Gazi i kako bi pomogao ozlijeđenima. On je plastični kirurg i specijalizirao se na ratne ozljede. U ratu u Gazi 2008./2009. godine već je bio ovdje i pomagao je žrtvama fosfornih granata, koje je tada koristio Izrael. U ovom ratu očito se koristila municija plinovitog metala, koja uzrokuje užasne ozljede i sa sobom povlači brojne amputacije.
"Od kada sam prije desetak dana stigao ovdje, dnevno sam obavljao pet do šest operacija", kaže Abu-Sitta. 80 posto njegovih pacijenata imat će psihičke smetnje ili će do kraja života patiti zbog deformacija. "To su djeca, žene, mladići, amputirani, s teškim opeklinama lica, imao sam osmogodišnje dijete koje je izgubilo oba oka i polovicu lica", kaže on.
U ovom ratu je posebno mnogo djece među mrtvima i ozlijeđenima, kaže Abu-Sitta. On sam je Palestinac i otac troje djece. Zbog toga na njega posebno snažan dojam ostavljaju djeca, koja su jedina preživjela od čitavih obitelji.
"Osmogodišnje dijete koje je izgubilo vid i koje je zbog rata ostalo siroče, što će biti od njega? Nemam pojma tko će brinuti o toj djeci. Stvarno ne znam", kaže Abu- Sitta.