Početak Putinove najveće krize

Ovogodišnja velika konferencija za novinare mogla bi se, iz perspektive ruskog predsjednika, sažeti u nekoliko riječi: Rusija je na vanjskopolitičkom planu u svakom smislu u pravu, a on, Putin, ima sve pod kontrolom usprkos turbulencijama kojima je izložena rublja.

Putin je doduše pripremio svoj narod na teška ekonomska vremena, ali, kako kaže, najkasnije za dvije godine će svjetska konjunktura ponovo uzeti zamah, a Rusija će reformirati svoju privredu. Do tada će problemi biti rješavani ili ublažavani uz pomoć velikih deviznih reformi kojima Rusija raspolaže. Putin je posljednje korake kojima Središnja banka i Vlada pokušavaju pomoći domaćoj valuti ocijenio kao ispravne mjere.

Doista, i teorija tržišne privrede podizanje referentne kamatne stope na 17 posto vidi kao dobar način za jačanje vrijednosti rublje. No usprkos tome je upitno, hoće li Putinov koncept biti uspješan.

Ima li dovoljno novca?

Devizne rezerve od 420 milijardi dolara (340 milijardi eura) svakako su značajna suma kojom se mogu premostiti ekonomski i naročito socijalni problemi. No ipak je pitanje, bez obzira na relativno veliku sumu, je li to dovoljno novca za sve probleme. Rublju treba podržavati, ali to neće biti jedini dodatni troškovi koji čekaju Moskvu. Putin je obećao da će penzije i plaće u javnom sektoru – a te dvije društvene grupe su nosivi stupovi njegove moći – rasti u skladu s inflacijom.

Istovremeno masivna financijska pomoć treba kako bankama tako i velikim državnim poduzećima poput Rosnefta, Gazproma i Željeznice. Do kraja sljedeće godine ruske firme – većinom državne – moraju vratiti inozemne dugove od 130 milijardi dolara. I to usprkos zapadnim financijskim sankcijama koje ruskim firmama otežavaju refinanciranje ranijih kredita.

Putin je ponovo obeća i diversifikaciju privrede, ali je otvoreno pitanje kako će tako nešto uspjeti uz smanjeno punjenje državnog proračuna zbog raspada cijena energenata na svjetskom tržištu, topljenje deviznih rezervi, rastuću inflaciju i kamatnu stopu od 17 posto. Teško je zamisliti da će država ili vodeće državne firme narednih godina biti sposobne za velike investicije u infrastrukturi, obrazovanju ili zdravstvu.

Strukturni problemi

Trenutne poteškoće pojačane su strukturnim problemima ruskog gospodarstva koji su poznati već godinama: privreda temeljena na prirodnim sirovinama morala bi biti preobličena u privredu visoke tehnologije, moderne industrije i naprednih uslužnih djelatnosti. Taj kurs modernizacije nije realiziran konzekventno posljednjih 14 godina, iako su vladali povoljni uvjeti u svjetskoj privredi i vanjskoj politici. Upravo je to najveća greška ruske politike pod Vladimirom Putinom.

A agresivna politika prema Ukrajini dovela je do toga da Rusija u novo, moderno doba ne može ići partnerski sa Zapadom, već pod sankcijama i uz osjećaj međusobne ugroženosti.

Kriza sustava?

No činjenica da sadašnji ekonomski model Rusije više ne funkcionira tek je dio eksplozivne političke jednadžbe koja Putina stavlja pod pritisak. Jer ako njegova privredna strategija ne upali, brzo će se postaviti pitanje političke odgovornosti. Tamna strana visoke popularnosti koju uživa Putin je što u ruskoj politici više nema nikog tko bi mogao biti ponuđen kao žrtveno janje. Bez obzira kako se zvali premijer ili šefica Središnje banke – u Rusiji se za sve pita Vladimira Putina, pa je on za sve i odgovoran.

Stoga aktualna kriza nije samo privredna već je i najveća politička kriza predsjednika Putina. Na godišnjoj konferenciji on je faktički zatražio dvije godine da tu krizu riješi. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li mu narod, a prije svih ruska elita, dati to vrijeme.