Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) pozvala je sve zemlje da najprije cijepe svoje zdravstvene radnike i najranjivije kategorije stanovništva. Nakon toga bi dostupne vakcine trebale biti ustupljene drugim zemljama kako bi i one mogle učiniti isto.
Ali, bogati svijet još uvijek nije shvatio koliko je ozbiljna pandemija COVID19 i kakav će enormni globalni utjecaj imati na pitanja od zdravstvenog, ekonomskog, socijalnog i geopolitičkog značaja. Cjepivo je postalo simbol „vraćanja naših života". Zbog toga su politički lideri zapadnih demokracija dopustili da ih se potiče na „vakcina-nacionalizam". Obećali su svojim građanima da će gotovo svi oni biti cijepljeni, dok 130 država svojim stanovnicima još uvijek nije u mogućnosti dati niti jednu jedinu vakcinu.
Premalo i prekasno?
Ljudi u bogatim zemljama se guraju kako bi dobili cjepivo i žele "potvrde o vakcinaciji", koje im omogućavaju povratak u bogati društveni i kulturni život. Da, građani su čak i izbirljivi kada se radi o cjepivu koje žele primiti. Istovremeno, zemlje subsaharske Afrike tek ovog mjeseca mogu početi s cijepljenjem. Njihovo medicinsko osoblje umire jer mora liječiti bolesnike u najtežim uvjetima i bez zaštite.
Upozorenje generalnog direktora Svjetske zdravstvene organizacije Tedrosa Adhanoma Ghebreyesusa prošlog mjeseca da je "svijet na rubu katastrofalnog moralnog zakazivanja" možda je donekle i pomoglo. Konačno, godinu dana nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila "zdravstvenu katastrofu s međunarodnim posljedicama", članice G7 dale su podršku za "ACT Accelerator" (Access to COVID-19 Tools Accelerator"). ACT Accelerator je globalni mehanizam solidarnosti koji uključuje COVAX - savez stvoren kako bi se osigurao pravedan pristup cjepivu. Ali sve ovo još uvijek može biti premalo i doći prekasno.
Prošlog petka su SAD, Njemačka, Europska komisija, Japan i Kanada obećale nova sredstva za suzbijanje korone u visini od 4,3 milijardi dolara (3,5 milijardi eura). Time se povećava svota novca, izdvojenog za ACT akcelerator, na 10,3 milijardi dolara, ali i dalje postoji financijska rupa od 22,9 milijardi dolara za 2021. godinu. Međunarodna privredna komora izračunala je da bi globalna ekonomija mogla izgubiti do 9 bilijuna dolara ako vlade bogatih zemalja uskrate siromašnim zemljama pristup vakcinama. Zašto bogati svijet, obzirom na globalnu krizu, ne može skupiti ovaj relativno mali iznos novca?
Više nema dežurnog krivca
Čak i oni koji ne misle da je solidarnost toliko važna, trebali bi uzeti u obzir geopolitičke implikacije: Kina, Rusija i Indija drugima već daju cjepiva i to po niskim cijenama. Ili ih čak besplatno poklanjaju zemljama s kojima žele ojačati veze, iako imaju svoje unutarnje-političke potrebe.
Ova „vakcina-diplomacija" širi se i po Europi ali i izvan nje. Na naslovnim stranicama novina u Srbiji piše kako "Vučić, Putin i Xi spašavaju Srbiju". Indija besplatno šalje cjepivo u Nepal, Bangladeš, Mjanmar, na Šri Lanku, u Afganistan, na Maldive i Sejšele. Indijski ministar vanjskih poslova to obrazlaže krilaticom na engleskom jeziku: "Acting East. Acting fast." – brzom akcijom istoka." A Kina je naravno zdravstveno-politički aktivna duž cijelog „Puta svile".
Francuski predsjednik Emmanuel Macron reagirao je na to pozivom da Europa i SAD hitno dodijele do pet posto svoje trenutne proizvodnje cjepiva siromašnim zemljama, kojima Kina i Rusija nude da upravo oni „popune” postojeću prazninu. U proteklih godinu dana globalni odgovor na COVID-19 neizmjerno je bio otežan nedjelotvornošću tadašnje američke vlade. Ali sada više nema nikoga na koga bi se mogla prebaciti krivnja, ako zapadne demokracije napokon energično ne odgovore na nepravdu u distribuciji cjepiva. Na budući tijek pandemije ali i za budućnost demokracije i geopolitike od presudne važnosti bi bilo kada bi G7 jednostavno usvojio staro načelo, korišteno u suzbijanju financijske krize: "Whatever it takes!"- "Što košta da košta!"
Ilona Kickbusch je voditeljica Globalnog zdravstvenog programa na visokoškolskom Institutu za međunarodne studije i razvoj u Ženevi. Prije toga, gotovo dva desetljeća radila je za Svjetsku zdravstvenu organizaciju i predavala na američkom sveučilištu Yale.