"Požari se suzbijaju zimi"

Nove elementarne nepogode, u vidu polarne studeni pristigle u Hrvatsku, posljednjih dana istaknule su i znane stare probleme oko suočavanja s njihovim posljedicama. Kao i u slučaju lanjskih katastrofalnih požara na Jadranu ili poplava koje su prethodnih godina harale Posavinom i Pokupljem, pokazuje se da javni sustav nema primjeren odgovor na takva iskušenja. U prvi plan time dolaze sve naglašenije ekonomske i socijalne razlike između pojedinih hrvatskih regija. Načelnici općina u Gorskom kotaru požalili su se ovom prilikom da im većina proračuna odlazi na sol za posipanje cesta, a još nisu sanirani svi gubici od starih poplava i požara drugdje u državi, naročito troškovi seljaka i poljoprivrednika, te za infrastrukturne prilagodbe.

Postavlja se stoga pitanje kako bi se država sistemski mogla bolje postaviti spram čitave problematike i djelovati više preventivno ususret očitom porastu nepogoda uslijed klimatskih i drugih nepovoljnih promjena novog doba. U protivnom i svi postojeći razvojni programi za „pasivne“ krajeve i ugroženije društvene slojeve izvjesno padaju u vodu, ili pak – držimo li se konkretnih prijetnji – vatru. Imperativ drukčijeg pristupa u okolnostima permanentnog nastojanja za smanjenjem javne potrošnje, međutim, zapada u sasvim proturječan kontekst. O potrebi transformiranja javnih politika u boljem smjeru, porazgovarali smo s nekim ekspertima iz mjerodavnih područja.

Neprikladna ekonomska i regionalno-razvojna politika

Luka Brkić s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu smatra da je riječ o kompleksnom problemu koji se već ekološki, s obzirom na globalni obujam klimatskih promjena, ne može riješiti isključivo u okviru nacionalnih politika. „Za ilustraciju, dovoljno je da imate jednu susjednu državu koja ne obuzdava prekogranično zagađenje ove ili one vrste“, pojašnjava Brkić, „i tu ne možete ništa bez pomoći međunarodne politike. No to je samo jedna dimenzija predmeta, dok se u vlastitom dvorištu također susrećemo s nedovoljnom sviješću o značenju klimatskih promjena koje su najizrazitiji faktor u ovom slučaju“.

Drugim riječima, kako ističe ovaj profesor ekonomske politike i ekonomije razvoja, zbog toga se sustav ne odmjerava prema direktnim i posrednim efektima nepogoda, sve dok zemlju ne pogodi veća serija poplava ili ekstremne hladnoće. A tad se poseže za „vatrogasnim“ mjerama, odnosno za intervencionizmom bez uporišta u prethodnom sistematičnom pristupu. Nema investiranja u obranu od elementarnih poremećaja, pa ni ekonomska politika ne zahvaća dovoljno u širinu, od principa kružne ekonomije, do tzv. zelene ili alternativnih, kakve upućuju na dugoročno bolje nošenje s prirodom koja se mijenja čak i u ciklusima koje se do jučer uzimalo zdravo za gotovo.

„Treći aspekt tiče se regionalne komponente i izostanka smislene politike razvoja regija u ovoj zemlji“, nastavlja naš sugovornik, „pa uočavamo da se podjednako tretiraju krajevi s posve specifičnim različitim zahtjevima, infrastrukturnima i drugim. Nedostaje kapilarni pristup ukupnoj problematici kroz pravilnu implementaciju javne politike, gdje bi se planski povezalo više ministarstava i državnih službi. Već i pitanje prometne infrastrukture i transporta nije moguće riješiti iz kuta samo jednog resora. Ako djelujemo poststresno, manje smo efikasni, a znamo da se požari ne suzbijaju ljeti, nego zimi, čišćenjem terena i edukacijom, što u konačnici i košta manje.“

Postali smo neosjetljivi

Da je u centru problema radikalna teritorijalna isključenost pojedinih krajeva Hrvatske, procjenjuje profesor socijalnog rada Gojko Bežovan sa zagrebačkog Pravnog fakulteta. Po njegovu mišljenju, određene dijelove te zemlje nije moguće ostaviti da se brinu gotovo isključivo sami o sebi, i očekivati bolji ishod od ovakvih s kojima se suočavamo: „Mnogi žive odsječeni od ostatka države i tamo još prevladava starija populacija, pa su im prihodi marginalni. Općine nemaju novca, a vrijednost imovine im dodatno opada. Oni jednostavno nemaju kapaciteta za samoodrživost, i dalje ne mogu tako, a zato je i država pod prijetnjom ubrzanog pražnjenja prostora.“

„Sad vidimo da trebamo i zakon o brdsko-planinskim područjima s manjim porezima i većim subvencijama tamošnjem življu, uz efikasne javne službe za ispomoć u kriznoj fazi. No postali smo neosjetljivi, iako je očito da ne uspijevamo odgovoriti na izazov. Krajnji je čas da se to ozbiljno stavi na dnevni red, da svrhovito isplaniramo odgovore k adekvatnim načinima obrane od nepogoda prije same hitnosti. I da uložimo sredstva iz EU-fondova, uz podizanje kapaciteta javnih radova s raspoloživim ljudstvom i za neke urgentne prilike“, kaže sociolog Bežovan. U protivnom, vrlo je jasno, već idućeg ljeta Hrvatska će se suočiti s posljedicama novih teških požara, a prije možda i proljetnih poplava – jer sve i dalje ovisi o slučaju.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje