Pravo na socijalnu pomoć unutar EU-a
29. ožujka 2015Riječ je o pravnom mišljenju glavnog odvjetnika EU-a Melchiora Watheleta, a ne o presudi. Međutim, suci Europskog suda pravde, najvišeg suda EU-a, u većini slučajeva slijede takvu orijentacijsku pomoć. U tom pogledu, socijalni sudovi u zemljama članicama EU-a u idućih nekoliko mjeseci mogu očekivati odgovarajuću presudu Europskog suda sa sjedištem u Luxembourgu.
U aktualnom slučaju se radi o švedskoj državljanki podrijetlom iz BiH. Naime, Nazifa Alimanović trenutno s troje djece živi u Berlinu. Nazifa i njezina najstarija kćer, kojoj je u međuvremenu 20 godina, često su radile privremene poslove. Nazifa je uglavnom bila nezaposlena i na osnovi toga je u Berlinu od Ureda za zapošljavanje dobivala novčanu pomoć. Vlasti su obustavile isplatu te novčane pomoći navodeći da nezaposlene osobe iz zemalja članica EU-a koje žive u drugoj državi članici takvu pomoć ne mogu dobivati. Zbog toga je Nazifa podnijela tužbu.
Glavni odvjetnik EU-a Wathelet smatra da se osobi koja ima državljanstvo jedne od članica EU-a, i koja više od tri mjeseca živi u Njemačkoj i koja je tamo i radila, ne može uskratiti pravo na socijalnu pomoć, poznatiju pod nazivom Hartz IV.
Podnositelji zahtjeva za pomoć moraju stvarno tražiti posao
Europski sud pravde navodi da državljani zemalja članica EU-a do sada nisu imali pravo na socijalnu pomoć u drugoj zemlji članici ako tamo nikada nisu radili ili nisu imali interesa da u toj zemlji uopće traže posao.
Prema navodima glavnog odvjetnika EU-a Watheleta, podnosilac zahtjeva mora „efektivno i stvarno“ tražiti posao. Zemlje članice EU-a načelno imaju pravo na isključenje „kako bi se dobila financijska ravnoteža nacionalnih sustava socijalne sigurnosti“. Dakle, nitko nema pravo preseliti u drugu zemlju članicu EU-a kako bi tamo primao socijalnu pomoć.
Herbert Brücker s Instituta za ispitivanje tržišta rada u Nürnbergu izjavio je za Deutsche Welle „da se može dobivati dječji doplatak, ali se ne smije zaboraviti da dječji doplatak nije socijalna pomoć“. On još kaže da se pravo na dječji doplatak može ostvariti ako osoba većim dijelom živi u Njemačkoj, odnosno ako u ovoj zemlji ima svoje životno težište.
Glavni odvjetnik EU-a Wathelet u slučaju Nazife Alimanović, koja ima djecu školskog uzrasta, vidi razlog da joj se omogući socijalna pomoć. Roditelji i njihova djeca, koja u državi u koju su doselili redovito pohađaju školu, neovisno o traženju posla imaju pravo na boravak.
Socijalni jaz i strah od iskorištavanja
Nazifa Alimanović, dakle, ima dobre šanse da dobije na sudu ne zbog toga što je ranije radila u Njemačkoj nego zbog toga što joj djeca u Njemačkoj pohađaju školu. Glavni odvjetnik EU-a Wathelet podsjeća da se na osnovi toga automatski ne mogu izvlačiti zaključci. U njegovom izvještaju se tvrdi da se „financijska ravnoteža nacionalnih sustava socijalne sigurnosti“ mora očuvati. Stručnjak Brücker predlaže „savjesnu harmonizaciju socijalnih sustava“ u kojima bi socijalna zaštita na primjer mogla iznositi 30 posto prosječne plaće.
„Ukoliko se državljani zemalja članica EU-a koji u drugim državama EU-a traže posao isključe iz korištenja socijalnih naknada, onda će biti još lakše njihovo iskorištavanje“, smatra Maria Loheide, članica uprave socijalne službe Evangeličke crkve Diakonie. „Mnogi njemački poslodavci iskorištavaju težak životni položaj useljenika iz zemalja članica EU-a koji nemaju drugog izbora nego prihvatiti nepodnošljive uvjete rada i niske plaće“, izjavila je Loheide za novinsku agenciju Evangeličke crkve u Njemačkoj epd.
Po njezinom mišljenju pojedine gospodarske grane u Njemačkoj ne bi opstale bez migranata iz zemalja EU-a. „Samo njemačkoj poljoprivredi je potrebno preko 200.000 sezonskih radnika. U građevinarstvu i mesnoj industriji su uglavnom zaposleni radnici iz zemalja članica EU-a“, izjavila je Loheide. Po njezinom viđenju bi presuda Europskog suda pravde, ako on bude slijedio mišljenje glavnog odvjetnika EU-a, bila određena zadovoljština za pogođene osobe.