Pravoslavno pjevanje u katoličkom samostanu

Izvorno, slavlje Uskrsa uvelike je povezano s židovskim praznikom Pesahom ili Pashom - na ruskom se za Uskrs i kaže Pasha. Prema predaji, Židovi slave na taj dan svoj izlazak iz ropstva u Egiptu. Večer uoči izlaska, Bog je pripadnicima svog naroda naložio da svoja vrata označe krvlju svježe zaklanog janjeta. U svim kućama gdje nije bilo tog znaka je ubio prvorođenog sina kao kaznu za patnje svog naroda.

Zato je ta, crvena boja osobito značajna i u proslavi Uskrsa. Čak i više kod pravoslavaca nego kod katolika ili protestanata, objašnjava Irinikios Schulten, arhiđakon Ruske pravoslavne crkve u Bad Honnefu kod Bonna. "Zato su i sva uskrsna jaja pravoslavaca crvena, goleme košare samo s crvenim jajima. Ljudi me uvijek pitaju, gdje su ostale boje? Ja im kažem; što će vam druge boje? Crvena je boja života." Od boje koje su bila označena vrata Židovskog naroda u Egiptu je postala boja života za sve nas.

Ekumena u bivšoj pivovari

Pravoslavna crkva, računajući pripadnike svih njezinih ogranaka, u Njemačkoj broji oko 1,5 milijuna vjernika. I ovdje ima pravoslavnih crkava, ali mnogo je manje pravoslavnih samostana. Tako se i dani Uskrsa na osobit način slave i u katoličkom, benediktinskom samostanu svetog Mauricijusa u Niederalteichu. Jer među redovnicima, dio njih slavi Boga po pravoslavnom običaju, a od 1986. u tom samostanu postoji i pravoslavna crkva. Uzgred rečeno, nastala je u nekadašnjoj samostanskoj pivovari, ali je posvećena svecu kojeg podjednako slave obje ove kršćanske vjere, svetom Nikoli.

Kako nam objašnjava Johannes Oeldermann, direktor Instituta za ekumenu Johann Adam Möhler, katolici imaju mnoštvo propisa za dane uoči i za sam Uskrs, ali pravoslavci ih imaju još više, osobito kad je riječ o postu. "U pravoslavnoj liturgiji ima i razdoblje pripreme za post gdje se vremenom treba naviknuti na to doba. Neki od tih dana u narodu su dobili i posebno ime, na primjer dan kad se treba odreći mesa ili nedjelja kad nema jela načinjenih s mlijekom."

Tih četrdeset dana posta pred Uskrs se strogo poštuje i u benediktinskom samostanu u Niederalteichu. To znači da po danu uopće ne uzimaju hranu, a i kod nemrsa nema nikakvih "trikova". Jer propis kaže kako se ne smije jesti meso "bića koja kroče zemljom ili lete u zraku", tako da je bilo doba kad su ne baš tako revni katolici tumačili da se smiju jesti - dabrovi. Jer oni žive u vodi. Ali kod tih pravoslavaca nemrs to i znači: bez mesa, dakle i bez ribe.

Uskrs nisu običaji, nego vjera

No i Johannes Oeldermann nas podsjeća kako je kod Uskrsa najlakše postići ekumenu jer baš sve kršćane u tim danima spaja Uskrsno otajstvo i nada u uskrsnuće. Mali je problem što pravoslavci u pravilu slijede julijanski, a drugi kršćani gregorijanski kalendar pa iako se Uskrs zapravo određuje po lunarnom kalendaru, to onda ne znači da će uvijek i njihov Uskrs padati na isti dan.

Ali ove godine je to tako, pa je i u samostanu u Niederalteichu osobito svečano. Taj bavarski samostan se ponosi svojim orguljama iz 1727. koje je napravio poznati graditelj orgulja Caspar König. No, ovih dana orgulje uglavnom šute, a i korali se ne pjevaju na njemačkom ili latinskom. Mada se služba Božja vodi na njemačkom, crkvom se ori samo pojanje pravoslavnih redovnika.

Neki od tih obreda traju i po četiri sata, tako da su te zajedničke, katoličko-pravoslavne službe Božje prava atrakcija koja privlači posjetitelje u taj samostan na Dunavu i vjernike iz dalekih krajeva. Jer, Uskrs je za sve njih ipak isti.