Prednosti i nedostaci online-novinarstva
31. ožujka 2008Internet nudi šanse, ali u sebi nosi i rizike. Jer, ako svatko može objaviti što god želi, ako nema nikakvih pravila i standarda, tko će se još moći snaći u poplavi samovoljnih, nepromišljenih i neprovjerenih vijesti?
Kad je nakon predsjedničkih izbora u Keniji krajem prošle godine došlo do nasilnih sukoba, mržnja nije vladala samo na ulicama kenijskih sela i gradova nego i na internetu. Na oko 600 blogova se izvještavalo i diskutiralo o građanskom ratu, ali ga se i potpirivalo. Charles Onyango-Obbo, kenijski urednik u Nation Media Group, prisjeća se da „strastvena bitka“ vodila i na internetu te da je bilo čak i prijetnja smrću. Pisalo se „ovaj novinar ili ove novine su protiv našega kandidata“. U tri slučaja je to vodilo do kompletne evakuacije redakcijskih prostorija.
Velika pozornost blogreima
Građani brojnih afričkih zemalja žive u inozemstvu i mnogi od njih pišu svoje blogove. (Blog je skraćeni oblik za weblog, a znači pisanje dnevnika na webu odnosno internetu.) Tko piše blog, piše dnevnik dostupan svima na internetu. Za Kenijance je to put do domovine, kaže Onyanga-Obbo:
„Oni kod nas izazivaju veliku pozornost jer pišu izvana. Oni ne podliježu restrikcijama kao ljudi u zemlji. Oni imaju puno veću slobodu i mogu se izložiti i rizicima.“
Velik utjecaj interneta
Ali, dosad samo oko pet posto Afrikanaca ima pristup internetu. U Aziji pristup ima 14 posto, u Europi 43 posto. Pa ipak, Internet ima velik utjecaj. To je utjecaj slobodne riječi koje se prije svega boje vladajući. I to s pravom, kaže Eduard Westreicher iz Saveznog ministarstva za gospodarsku suradnju:
„Preko interneta najbrže doznamo za kršenja ljudskih prava. Na internetu svaki građanin i svaka građanka može iznijeti svoje mišljenje i pridonijeti stvaranju političkog mišljenja. To doseže velik broj ljudi. Političke aktivistice i aktivisti se tamo susreću i organiziraju svoje kampanje. Istovremeno Internet nudi zaštitu kroz anonimnost i mogućnost skrivanja imena.“
Kina cenzurira internet
Ali, to ne štiti uvijek disidente. Prema navodima organizacije „Reporteri bez granica“ 63 ljudi je trenutno u zatvoru zbog stvari objavljenih na internetu. Istovremeno neke zemlje nastoje cenzurirati Internet. Kina je primjerice izgradila virtualni zid. Jedan filter blokira određene internetske adrese, a tražilice ne pokazuju ništa ako se traži neki pojam koji je zabranjen. Ali, Kinezi uvijek pronađu odgovor na cenzuru, kaže Alan Robles, izdavač jednog filipinskog online-magazina:
„Kod brzine kojom se razvija Internet i njegove tehnike to je utrka između onih koji žele cenzurirati i onih koji traže putove obilaska cenzure. Primjerice, kineska riječ za cenzuru rimuje se s kineskom riječju za riječnog raka. Ako, dakle, Kinezi žele ukazati na cenzuru moraju samo reći riječni rak. U elektronskim porukama ima i slika riječnog raka. Uvijek, dakle, postoje genijalni putovi da se suprotstavi cenzuri.“
Manipuliranje informacija
Ali, postoji i suprotan put: ciljevito manipuliranje informacija. Na internetu za to postoje brojne mogućnosti, kako pokazuje direktor World Editor Foruma Bertrand Pecqerie na primjeru SAD-a:
„Poznati blogere primjerice plaća vlada i tako manipulira informacije. Tako se ne zna je li ta informacija plaćena ili je neovisna novinarska informacija.“
Novinarstvo je više od piskaranja
Komu se još može vjerovati? Kakve to posljedice ima za novinarsku vjerodostojnost? Neovisno, sveobuhvatno, brižljivo i istinito izvještavanje dosad je bilo novinarsko područje, napominje Werner D'Inka, izdavač Frankfurter Allgemeine Zeitunga:
„Ta načela smo etablirali kroz stoljeća. Zato me brine što ta načela sad iščezavaju građanskim izvještavanjem i blogovima. Novinarstvo je više nego malo nešto napisati, nešto kopirati i ubaciti. To je zanimanje koje pretpostavlja izučene sposobnosti.“
Budi sumnjičav
Ali, kakva je vrijednost tih sposobnosti s obzirom na brzinu kojom se vijesti šire na internetu? I s obzirom na konkurenciju na svjetskom webu? Tko će biti brži u objavljivanju vijesti, tko će postići najveći broj „klikova“ na svojoj stranici? Tom natjecanju se ponekad ne mogu oteti ni prokušani novinari, napominje Bertrand Pecquerie:
„Dva dana prije terorističkih napada na londonsku podzemnu željeznicu BBC je izdao smjernice za online-novinarstvo. U njima stoji da svaka fotografija mora biti provjerena, svaki komentar i tako dalje i tako dalje. A kad je na dan napada oko devet sati neki civil ponudio prvu fotografiju, odmah su je objavili. Problem je, dakle, da postoje načela, ali stvarnost često izgleda drukčije.“
Trenutno stanje na internetu moglo bi se opisati kao anarhiju. Zato bi uputstvo za uporabu interneta moglo glasiti „budi sumnjičav“.