Pregovori "s figom u džepu"

Nakon tri godine i kako je nedavno dogovoreno u Washingtonu, u Jeruzalemu bi konačno opet trebali početi mirovni pregovori Izraela i Palestinaca. Izrael je obećao iz svojih zatvora pustiti 26 Palestinaca, optuženih za terorizam i napad na Izraelce. No ovaj "čin dobre volje" je uvelike pomućen odlukom o proširenju izraelskog naselja, tako da je dozvoljena gradnja još 942 stana u dijelu Jeruzalema koji zapravo spada u palestinsko područje Zapadnog Jordana.

Ta odluka je naišla na žestoke kritike: Palestinci su to nazvali "provokacijom", zamjenik glasnogovornika Ujedinjenih naroda Eduardo del Buey je ponovio stav glavnog tajnika Ban Ki Moona kako su takve aktivnosti "u okupiranim područjima ilegalne" i to su oduvijek bile i uvijek će biti.

"Moglo se i očekivati"

I glasnogovornica američkog ministarstva vanjskih poslova Marie Harf je izjavila kako je ta odluka došla "u osobito osjetljivom trenutku" i kako će Washington "pratiti zakonitost politike naseljavanja". Ipak, sam američki ministar vanjskih poslova Kerry je doduše nazvao odluku "ilegalnom", ali je i dodao kako se "ona donekle mogla očekivati". Zapravo je i to razlog da se sva otvorena pitanja što prije riješe pregovorima i pozvao je sve strane neka "ne reagiraju neprijateljski.

No, čak kad bi se i moglo vjerovati dobroj želji svih strana da se mirovni pregovori uspješno završe, neki od tih "otvorenih pitanja" su u proteklim desetljećima postali samo još veći. Navest ćemo glavna sporna pitanja:

Jerzualem

I prošli pregovori su zapravo završili neuspjehom zbog ovog, najtežeg pitanja. Jeruzalem je sveti grad za obje strane i obje strane ga žele kao glavni grad. Izrael je formalno i premjestio sjedište vlade u Jeruzalem, mada mnoge strane vlade, čak i one naklonjene Izraelu, tvrdoglavo ostavljaju svoja veleposlanstva u Tel Avivu i taj grad smatraju glavnim gradom Izraela. Tehnički, to nije osobit problem - Tel Aviv je jedva sedamdesetak kilometara udaljen od Jeruzalema. Palestinci su pak "privremeno" proglasili Ramalah svojim glavnim gradom - što je praktično predgrađe Jeruzalema.

Granice

Iako se oko Jeruzalema najviše uzbuđuju duhovi, problem su i sve granice između dvije države, Izraela i Palestine. Međunarodno priznate granice Izraela (barem od zemalja koje priznaju tu zemlju) su one koje su nastale 1967. i gdje je i dio Jeruzalema još bio potpuno Palestinski. No nakon toga se utjecaj Izraela proširio i makar se povukao iz područja Gaze 2005. ostaje još mnogo nejasnoća. To se osobito odnosi na židovska naselja koja su niknula na području koje, teoretski, pripada Palestincima.

Židovska naselja

To je problem oko kojeg niti sami Izraelci nisu složni, kako ga riješiti. U međuvremenu na palestinskom području Zapadnog Jordana postoji 125 židovska naselja koja priznaje i izraelska vlada i onda još oko 100 "divljih" židovskih naselja za čiju sigurnost se također (ipak) brine. To znači da među oko 3,1 milijuna Palestinaca u Zapadnom Jordanu živi već preko pola milijuna Izraelaca. Tu se onda broje i stanovnici predgrađa Jeruzalema sagrađenih na "Palestinskom" području, baš kao i naselja radikalnih židova koji su, došavši nerijetko iz Sjedinjenih Američkih Država, odlučni svim sredstvima braniti "zemlju svojih predaka".

Voda

Židovski naseljenici se hvale kako su "pustinju pretvorili u plodna polja". Često je to doista istina, ali je cijena za to - pitka voda! Palestinci se žale zbog "rasipnosti" Izraelaca, a i međunarodne organizacije potvrđuju kako se nemilice troše zalihe podzemnih voda u tom području. To je svakako najvažnije pitanje opstanka, ali Palestincima su problem i putovi do židovskih naselja i uopće, "rascjepkanost" zemlje koja bi im trebala pripadati. Utoliko jedna od osnovnih tema pregovora nije samo "rješenje dvije države", Izraela i Palestine, nego takve Palestine koja bi "gospodarski mogla opstati".

Izbjeglice

I to je pak golemi problem - za obje strane. Nakon svih ratova, kako onog kojim je osnovana država Izrael 1949. tako i onog iz 1967. postoji oko pet milijuna palestinskih izbjeglica iz područja koja danas pripadaju Izraelu. Židovska država uporno odbija primiti ih nazad: ne samo da tvrdi kako su mnogi od njih zapravo prodali zemlju koja im je pripadala i kako nemaju više nikakvih prava tražiti povrat, nego je stvar i običnog broja stanovnika. Kada bi Izrael svim tim izbjeglicama priznao samo državljanstvo, to bi značilo da bi židovi u Izraelu - potezom pera - postali manjina, a Izrael muslimanska zemlja!

Susjedi

Pregovori Palestinaca i Izraela se obično zovu "Bliskoistočni" - jer problem zahvaća čitav niz okolnih zemalja. S jedne strane se neki analitičari nadaju kako je Izraelu trenutno ipak u interesu sklopiti sporazum s Palestincima, jer bi to olakšalo njegovu poziciju u drugim problemima te regije, od uloge Izraela u "Arapskom proljeću" pa do odnosa prema Iranu. S druge strane, to je velik problem za palestinske pregovarače: službeno, Palestince predstavlja predsjednik Abbas i pokret Fatah.

Ali već u Pojasu Gaze kojeg nadzire Hamas (blizak Muslimanskoj braći u Egiptu) ove pregovore nazivaju "beskorisnima" i "nepotrebnima". Nije mnogo drugačije niti na jugu Libanona gdje također živi mnoštvo Palestinaca, ali koji su uvelike pod utjecajem Hizbolaha (bliskom Iranu). Utoliko se i nameće problem kako "pravi" miru na Bliskom istoku doduše moraju sklopiti Izraelci i Palestinci - ali mu moraju "kumovati" mnogi, kako na Bliskom istoku, tako i u Europi i Washingtonu.