Preko dječjih očiju do roditeljskog novčanika
4. veljače 2011Godišnji promet u trgovini igračkama u Njemačkoj iznosi više od četiri milijarde eura. Udio klasičnih igračaka, lutaka, plastičnih bagera i sličnog, uglavnom je stabilan. Ali, na lutke primjerice otpada samo oko pet posto ukupnog prometa. Udio kompjutorskih igara, pak, približava se granici od 50 posto.
Klasična industrija zato nastoji smisliti način kako preživjeti. Jedna od ideja je proizvodnja popratne opreme za lutke i lutaka koje sve više sliče pravoj djeci. „One mogu piti, pa i popiškiti se u gaće. Za njih postoji odjeća: pidžame, donje rublje, čarape …“, pripovijeda Martina Esser, prodavačica u jednoj trgovini igračaka u Bonnu.
Računala skratila razdoblje djetinjstva
Njena trgovina ostvaruje petinu prometa s djecom predškolskog uzrasta. Od četvrte godine djeca već sama odlučuju, s čime će se igrati. Samo četvrtina igračaka koje žele djeca toga uzrasta proizvodi se u Njemačkoj. Velika većina potječe iz Kine, Japana, istočne Europe...
Alfred Westenhöfer je vlasnik jedne trgovine igračaka u Bonnu. Svjestan je da se industrija igračaka mora prilagoditi promjenama navika djece: „Već nekoliko godina se govori: dijete s deset do dvanaest godina prestaje biti dijete. U tomu sigurno ima nešto. To je došlo s vremenom kompjutora. Neke ciljne skupine su se izgubile.“
Kad dječje oči zasjaju
Položaj njemačke industrije igračaka otežava i malen broj djece kao i sklonost Nijemaca da kupuju igračke koje dugo traju. Njemačka, istina, ima najviše stanovnika u Europi, ali je po prometu igračaka na trećem mjestu, iza Velike Britanija i Francuske.
Stratezi tržišta zato kao ciljnu skupinu vide ne samo bebe, nego sve više i roditelje. A kad ih se jednom pridobije, već je puno napravljeno: „Kupujem sve što se meni sviđa i za što mislim da bi se djeci moglo svidjeti. I sama rado idem u trgovinu igračaka, pa kad vidim kako dječje oči zasjaju, to mi se sviđa i mogla bih još više kupovati“, priča jedna majka.
Autor: Jutta Wasserrab / Anto Janković
Odg. urednik: A. Šubić