Prenapuhana priča oko medijskog rata Željka Mitrovića protiv Hrvatske

Televizija, koja je tijekom devedesetih širila ružičastu sliku svijeta dok je u okruženju divljao pravi i brutalni rat s teškim posljedicama, sada se sprema za medijski rat protiv Hrvatske. Nakon promjena 2000. godine u Srbiji Željko Mitrović je postao jedan od najvećih promicatelja estradne i gospodarske suradnje Srbije i Hrvatske; međutim, nezadovoljan zbog nedavnog oduzimanje jahte, vrijedne 10 milijuna dolara, od strane hrvatskih državnih organa, Mitrović je zauzeo ratoboran stav, i sada je naglo odlučio da je dosta populariziranja Hrvatske, i da mu je sada glavni motiv zaštita srpskog tržišta i srpskih potrošača.

U svom medijskom ratu protiv Hrvatske Željko Mitrović, bar za sada, nije prekršio nikakav zakon, kaže za Deutsche Welle potpredsjednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) Jelka Jovanović. S druge strane, takvim ponašanjem i izazivanjem krše se moralne norme, a Republička radiodifuzna agencija (RRA) bi se morala izjasniti je li se time krši i kodeks emitera. TV Pink je privatna televizija, ali to nije imovina na koju Mitrović ima beskrajno pravo, jer je riječ o nacionalnoj frekvenciji, upozorava Jelka Jovanović. Sve to je loše i za odnose Srbije i Hrvatske, a loše je i za samog Mitrovića, kaže potpredsjednica NUNS-a:

„Ja mislim da ipak nitko ne može izigravati Boga, u smislu da izvan svojih mogućnosti kreira i političku i svaku drugu scenu, mislim tu prije svega na odnose Srbije i Hrvatske. Što se tiče negativnog utjecaja na medijsku scenu, ovdje se zaista postavlja osnovano pitanje sukobljavanja osobnih interesa i interesa šire zajednice. A interes šire zajednice je pravo na objektivno informiranje, i očigledno je da jedno medijsko carstvo u ovom slučaju može poslužiti kao ventil za zaštitu privatnih interesa“.

Mitrović ipak krši zakon?

Rade Veljanovski, profesor na Fakultetu političkih znanosti, i stručnjak koji je sudjelovao u izradi medijskih zakona, ističe da je najava vlasnika Pinka kako će sa svojih programa ukloniti reklame hrvatskih proizvoda i turizma zapravo kršenje zakona, bez obzira što je riječ o privatnoj televiziji:

„To ne znači da za njega ne postoje nikakva pravila, i da on može da se diskriminatorno ponaša prema bilo kojem potencijalnom oglašivaču. Postoji Zakon o oglašavanju, a i neki drugi, po kojima netko može odbiti neku reklamu samo ukoliko je ona nezakonita: ukoliko sadrži govor mržnje, ili neku poruku koja poziva na nasilje, i slično. Ali, ako je to solidno sročena reklamna poruka u vezi s turizmom, ili bilo kojim drugim proizvodom, onda to nitko ne može odbiti“.

Pink marketing

Ne bi u ovom slučaju trebalo isključiti ni marketinšku pozadinu čitave gužve na relaciji Pink- Hrvatska, ocijenjuje Veljanovski, i da je ovo samo jedan marketinški potez:

„Jer svim medijima u posljednje vrijeme na bivšem jugoslavenskom prostoru ne cvjetaju ruže, tako da ne bih izuzeo situaciju u kojoj je potrebno malo pojačati interes javnosti za vlastitu medijsku kuću“.

Mitrović je malo puk´o

Donekle sličnu ocjenu iznosi i Nino Raspudić, viši asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; on tvrdi kako se zbog najavljenih poteza Željka Mitrovića nitko u Hrvatskoj nije previše uzbudio:

„Prema onome što mogu vidjeti, gospodin Mitroviće je već duže vremena u teškim poslovnim i privatnim problemima, i čini mi se da je nakon incidenta s jahtom čovjek, kako bi se kolokvijalno reklo, malo pukao. Mislim da stoga tome ne bi trebalo ni pridavati neku naročitu pozornost. Ne vjerujem da on stoga ima neki poseban ´pik´ na Hrvatsku, da su mu u Slovačkoj naplatili kaznu za prebrzu vožnju vjerojatno bi pokrenuo anti-slovačku kampanju, ili da su na Tajlandu zaustavili jahtu, onda bi krenuo protiv Tajlanđana.

Pink nema političku težinu

Raspudić smatra kako stav Pinka i Željka Mitrovića ne ugrožava pretjerano ni odnose Srbije i Hrvatske:

„Pink nije neki posebno važan i ozbiljan medij, niti 'opinion maker', nije to ni New York Times ni BBC. Radi se o jednoj televiziji koja promovira žutilo i laku zabavu, i nema nikakvu političku težinu. Tako da mislim da je čitava stvar prenapuhana, i da od ovoga nitko neće imati ni štete ni koristi“.

Autor: Ivica Petrović, Beograd

Od. Ured.: A. Legović