Prevelik utjecaj lobista na odluke EU-a

Sve više političkih odluka donosi se u Bruxellesu, a sve manje u pojedinim članicama EU-a. Po čemu se to vidi? Po broju lobista u Bruxellesu, kaže britanski liberalno-demokratski zastupnik u Europskom parlamentu Graham Watson. "Imamo više lobista nego u Washingtonu. Oni su shvatili kakva moć se tu nalazi."

Službene brojke o broju lobista stare su gotovo deset godina. Već tada se procjenjivalo da ih je između 15.000 i 30.000. Danas ih je zacijelo još više. Koliko ih je točno, to nitko ne zna. U međuvremenu, istina, postoji registar lobista. Ali, registracija je dragovoljna. To se mora promijeniti, smatra Nina Katzemich iz organizacije Lobbycontrol. Ona želi više transparentnosti i nadzor lobista. Pritom ona nije protiv lobističkoga rada. Ali ju smeta neuravnoteženost. "Lobisti stalno govore o tržištu interesa, na kojem svi ravnopravno mogu izraziti svoje interese. Ali, to nije tako. Upravo u Bruxellesu interesi s najviše novca imaju jasnu prednost da budu tema razgovora." Veliki gospodarski savezi su zato u velikoj prednosti u odnosu na organizacije koje vode računa o općim interesima", smatra Katzemich.

Lobiranje protiv regulacije financijskog tržišta

Nina Katzemich i njezin kolega Timo Lange organizirali su novinarsku šetnju kroz briselsku europsku četvrt kako bi pokazali gdje i kako funkcionira lobistički rad u Europskoj uniji. Najdjelotvorniji je tamo gdje ga se ne primjećuje kao lobistički rad, kažu Katzemich i Lange. Neke organizacije koje izgledaju neutralne zapravo su prikriveni lobistički uredi koje plaćaju određene tvrtke. I utjecaj na zastupnike u Europskom parlamentu odvija se često zakučastim, nepreglednim putevima. U svakom slučaju, lobistički rad u Bruxellesu ide kao "podmazan", kaže Timo Lange. To se vidi, primjerice, na neuspjelom pokušaju da se uvede označavanje hrane bojama kao na semaforu s obzirom na količinu masti i šećera. "Industrija hrane je mobilizirala milijardu eura kako bi spriječila uvođenje tih "semafora" na hrani." A upravo u financijskoj krizi su banke i njihove lobističke organizacije postale izuzetno aktivne kako bi spriječile jaču regulaciju te branše.

Posebnu vrstu lobističkoga rada u Europskoj komisiji kritizira organizacija Lobbycontrol. Ako povjerenici prebrzo nakon rada u Komisiji prelaze u gospodarstvo nastaje opasan sukob interesa. "Pet od trinaest povjerenika iz zadnjeg sastava Komisije dobilo je unosne pozicije u privatnim poduzećima", kritizira Katzemich. Tako lobisti tih poduzeća mogu dobiti "izravan uvid i insajdersko znanje o europskoj birokraciji i izravne kontakte s visoko pozicioniranim osobama u europskoj birokraciji". Nakon snažnih kritika Komisija je odlučila da vrijeme kad je nedopušteno prihvatiti funkcije u privatnim poduzećima poveća s jedne godine na godinu i pol. Lobbycontrol zahtijeva tri godine i da bivši povjerenici ne smiju ne samo lobirati na području svoga bivšeg resora nego uopće.

Što je lobiranje, a što korupcija?

Što lobisti kažu na kritike? Andreas Ogrinz otvoreno priznaje da je lobist i to za njemački savez poslodavaca u kemijskoj industriji. Za njega je lobistički rad potpuno legitimno zastupanje interesa. Smeta ga što su brojni kritičari jednostrani: "I lobisti za očuvanje okoliša su lobisti. To se ponekad u javnoj raspravi premalo naglašava. Ne zastupaju svoje interese samo industrija i savezi poslodavaca nego i organizacije za zaštitu okoliša i aktivisti za ljudska prava." Ogrinz je kao i Lobbycontrol za otvorenost u lobističkom radu. A gdje su za njega moralne granice lobiranja? "Ako se primjerice parlamentarnog zastupnika pozove na putovanje ili mu se obećaju neke prednosti koje imaju novčanu vrijednost, onda se sigurno radi o nelegitimnom utjecaju i to za mene više nije lobistički rad. To je onda korupcija." Lobbycontrol vjerojatno s Andreasom Ogrinzom ne bi imao problema. Ova organizacija kritizira prije svega prikriveni lobistički rad. Njegove metode su sve rafiniranije. Nazive tvrtki na zgradama u Bruxellesu očito mogu ispravno tumačiti samo oni dobro obaviješteni.