Prevoditelji nisu 'špijuni'

"Nisam bio svjestan rizika u koji se upuštam", kaže Ahmed (ime je promijenjeno od strane redakcije). Od 2010. do 2013. godine mladi Afganistanac bio je prevoditelj i radio je za njemačku vojsku i druge nacije NATO saveza u mirovnoj misiji ISAF. Pobunjenici u zemlji su ga proglasili "izdajnikom" i optužili ga da podržava stranu vojsku. Tri puta talibani su izravno prijetili Ahmedu. Jednom su mu čak postavili eksploziv ispred kuće. Zbog straha za svoj život i život supruge su prošle godine oboje napustili domovinu.

Opasno znanje jezika

Mnogi pomagači međunarodnih snaga u Afganistanu prolaze sličnu sudbinu kao Ahmed. Na vrhuncu svog prisustva u Afganistanu je samo njemačka vojska zapošljavala 1.500 takozvanih "lokalnih djelatnika", na primjer vozača, obrtnika, čuvara i prevoditelja. Sada ih je još oko 700. Posebno važnu ulogu imaju prevoditelji i jezični asistenti. U svakodnevnim zadaćama ti civili tijesno surađuju s vojnicima. Jer vojnici žele dobro razumjeti lokalno stanovništvo i izbjeći kulturne nesporazume i za to su im potrebni dobri prevoditelji.

O njihovom umijeću onda ovisi i životi njemačkih vojnika. "Afganistanski lokalni djelatnici su vrlo važni i za uspjeh naše misije u Afganistanu", priznaje i glasnogovornik zapovjedništva njemačke vojske u toj zemlji. I iz vlastitog iskustva tvrdi kako su baš te osobe često bile "ključ za uspjeh" zadaće koja im je bila dodijeljena.

Ali baš ta očita suradnja s međunarodnim snagama je prevoditelje pretvorila u ciljeve napada, kaže Linda Fitchett. Ona je predsjednica Međunarodne udruge konferencijskih prevoditelja (AIIC), koji sa svojim partnerskim organizacijama diljem svijeta predstavljaju više od 80.000 prevoditelja i tumača. Zajedno sa sestrinskim organizacijama, AIIC informira o pravima i obvezama prevoditelja i tumača i njihovih nalogodavaca. Udruge se zalažu za bolju zaštitu i veću podršku prevoditeljima, osobito ako oni djeluju u oružanim sukobima.

Liječnici, novinari - i prevoditelji?

Jedan od najvećih ciljeva ove udruge prevoditelja da Ujedinjeni narodi posebnom rezolucijom i prevoditeljima, slično kao novinarima ili liječničkom osoblju, prizna njihovu neovisnost i nepripadnost bilo kojoj zaraćenoj strani. Jer i previše često se, u očima lokalnog stanovništva, prevoditelji smatraju "špijunima" stranaca.

Opasnost za prevoditelje ne prijeti samo za vrijeme obavljanja posla i dok su strani vojnici prisutni. Veliki dio afganistanskih tumača se mora bojati osvete talibana ili lokalnih pobunjenika pogotovo nakon što su strani vojnici otišli. Ne samo Ahmedu, nego i mnogi drugi njegovi kolege se moraju bojati za svoj život: "Neki prevoditelji su zbog toga pokušali zatajiti njihov identitet", objašnjava Linda Fitchett. "Ali njihovi neprijatelji redovito znaju tko su oni, gdje žive i kako im mogu nauditi."

U studenom 2013. godine jedan prevoditelj njemačke vojske ubijen je neposredno prije planiranog odlaska u Njemačku, najvjerojatnije od Talibana. Otprilike mjesec dana nakon povlačenja njemačke vojske iz Kundusa na sjeveru Afganistana je nađeno njegovo je tijelo u njegovom automobilu. Za Fitchett je to na žalost tek jedan od stotine ubijenih i na tisuće ranjenih i uplašenih prevoditelja i tumača, a ova udruga prevoditelja strahuje da će, nakon što se međunarodne snage definitivno povuku koncem 2014., biti još više žrtava.

U raljama njemačke birokracije

Trenutno za sve njemačke službe, od vojske pa do Ministarstva vanjskih poslova ili Ministarstva za obnovu i razvoj radi 790 lokalnih djelatnika u Afganistanu. Njemačka vlada je obećala da će im omogućiti dolazak u Njemačku ako im život doista bude ugrožen. Ali, već se pokazalo da to nipošto nije samo po sebi razumljivo i da ti lokalni zaposlenici moraju dokazati kako im se prijeti.

Onda poseban odbor, u kojem su između ostalih predstavnici njemačkog ministarstava vanjskih poslova, unutrašnjih poslova i ministarstva obrane, ocjenjuje svaki pojedini slučaj i izriče preporuku o daljnjem postupku. Konačnu odluku onda donosi Ministarstvo unutarnjih poslova, ali čak niti to nije kraj - obzirom na federativni sustav ove zemlje mora i neka pokrajina pristati primiti novog građana.

Sve to znači da se svaki zahtjev ispituje pojedinačno i ponekad veoma dugo, što je u prošlosti već nailazilo na brojne kritike na ovakav postupak njemačkih službi. Ipak, njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maizière brani takvu praksu i ovog lipnja ju je još jednom ocijenio kao "odgovornu i razumnu".

"Konačno, tamo je moja domovina"

Do kraja srpnja 2014. su njemački uredi zaprimili ukupno 1084 takozvanih prijava o ugroženosti. U nešto više od trećine slučajeva je i utvrđena individualna opasnost. Slijedom toga 222 pomagača predala su zahtjev za izdavanje vize. Do sada su u Njemačku došla 174 bivša lokalna zaposlenika zajedno s 391 članom obitelji.

Među njima je i Ahmed. Trajalo je dva mjeseca da dobije vizu nakon što mu se opet prijetilo. Već i prije toga je ovaj 28-godišnjak je u Afganistanu morao više puta mijenjati svoje mjesto boravka. U međuvremenom živi u Hamburgu zajedno sa suprugom, prima državnu potporu i u jednoj jezičnoj školi uči njemački. On je sretan u Njemačkoj iako mu, kaže, nedostaje obitelj. Brine ga i da bi njegova obitelji mogla biti u opasnosti.

Hoće li se ikada vratiti u Afganistan, to ne zna. "Kad bi tamo bilo sigurno, vratio bih se", kaže Ahmed. "Konačno, to moja domovina." Ipak, u Afganistanu nije sigurno niti za njega niti za mnoge druge.