Privatizacija aerodroma "na brazilski način"

Riječ je o natječajima za koncesionare zračnih luka u Belo Horizonteu i, što je investitorima mnogo zanimljivije, onog u Rio de Janeiru. Nakon Guarulhosa u Sao Paulu je Rio druga zračna luka po prometu u Brazilu i tamo godišnje prođe 17,5 milijuna putnika.

A dok su aerodromi u Europi i Sjevernoj Americi sretni ako bilježe koji postotak rasta prometa, u Brazilu se tek očekuje eksplozija avionskog prometa. Tako stručnjaci procjenjuju da bi promet na aerodromu u Riju već do 2038. mogao narasti gotovo četiri puta, na nekih šezdesetak milijuna putnika. Usporedbe radi, kroz aerodrom u Frankfurtu je 2012. prošlo "samo" 57 milijuna putnika.

Ali da bi se postigao taj cilj, potrebne su - goleme - investicije. Prema mišljenjima brazilskog ureda za zračni promet Anac za uređenje zračne luke u Riju je potrebno oko dvije milijarde eura, za onaj u Belo Horizonteu oko milijardu i dvjesto milijuna eura. Povrh toga, tu dolazi trošak koncesije.

Malo tražili, puno dobili

U prvom krugu privatizacije 2012. su već podijeljene koncesije za dvije zračne luke grada Sao Paola - Guarulhos i Campinas-Viracopos, kao i za aerodrom glavnoga grada Brazilije i već tu je zanimanje bilo golemo. Najmanja cijena za sva tri aerodroma zajedno je bila "samo" 1,8 milijardi eura da bi na koncu u državnu blagajnu iz te privatizacije stiglo čak oko osam milijardi eura.

Zapravo, i u ovom natječaju gdje će ishod biti poznat 22. studenog su nadležne službe bile "skromne": za Rio traže 1,2 milijarde, a za Belo Horizonte 365 milijuna eura. Zato ne čudi da se na natječaj već javila čitava gomila potencijalnih investitora iz čitavog svijeta. Tu je i Fraport, vlasnik zračne luke u Frankfurtu, udruženo nastupaju i zračne luke Münchena i Züricha, a poslu u Brazilu se nadaju i zračne luke Londona, Pariza, Amsterdama, Houstona i Singapura...

Svaki od njih je bio obavezan povezati se s jednim brazilskim građevinskim poduzećem, a donedavno je vladalo još jedno pravilo: barem jedan od članova natjecateljskog konzorcija mora imati iskustvo u vođenju golemih zračnih luka i upravljati aerodromom kroz koji prolazi najmanje 35 milijuna putnika. Ali makar se javio velik broj kandidata, taj kriterij iskustva je odjednom - ublažen!

Novac je važniji - od iskustva!

Sad je potrebno iskustvo sa zračnom lukom od 22 milijuna putnika za koncesiju u Riju i tek 12 milijuna za Belo Horizonteu. To je osobito razljutilo člana uprave minhenske zračne luke Thomasa Weyera. "To znači da će se javiti mnogo poduzeća koja svoju glavnu dobit ne ostvaruju u upravljanju zračnim lukama, nego u građevinskim radovima."

Utoliko se čini kako je Brazilu važnije da koncesionar plati što više - makar prijetila opasnost da se neće snaći s upravljanjem zračnom lukom. Zračna luka Münchena je odlučila kako neće sudjelovati u takvoj utrci: "Ponudit ćemo realnu cijenu, ali drugi vjerojatno to neće učiniti", smatra Weyer. Zato i ne misli da München i Zürich imaju osobite šanse dobiti taj posao.

To se čini i profesoru za zračni prijevoz sveučilišta u Sao Paolu, Jorge Leal Medeirosu: "Mislim da se u prvoj rundi privatizacije pretjeralo. Zahtjevi što se tiče iskustva budućeg rukovodstva zračnih luka su bili preniski." Štoviše, i tvrtke koje su osvojile koncesiju u Sao Paulu i Braziliji mogu se natjecati i za Rio i Belo Horizonte - jedino je njihovo učešće ograničeno na 14,99% kako ne bi došlo do stvaranja monopola.

Ipak, i brazilski profesor konstatira kako "ostaje da se vidi" hoće li se i građevinci snaći u upravljanju zračnim lukama - makar Brazil jednostavno nema vremena za eksperimente. Naime, već sljedeće godine je tamo Svjetsko nogometno prvenstvo, slijede Olimpijske igre 2016., a radovi na zračnim lukama su još daleko od kraja. Tako je obavljeno jedva četrdesetak posto radova na proširenju terminala u Riju, a na primjer u Porto Alegreu - nije još niti počelo! Tamo radove obavlja brazilska državna tvrtka Infraero i veliko je pitanje, ima li uopće novca za modernizaciju.