Procvat bioplina u Danskoj – a kako je u Njemačkoj?

Kada prelazite preko njemačke granice u blizini Flensburga u Dansku, vrlo brzo vidite prva postrojenja za proizvodnju biološkog metana ili bioplina. Ona su lako prepoznatljiva po visokim tornjevima fermentora u kojima bakterije proizvode bioplin. A i nos ih također brzo locira. Na jak miris truleži ljudi su se navikli, prihvaćaju ga kao nužno zlo: danska vlada, uz podršku građana, forsira povećanje proizvodnje biološkog plina kako bi se okončala ovisnost o fosilnom prirodnom plinu.

Jedno od najvećih postrojenja u zemlji je u okrugu Korskro, oko 15 kilometara od lučkog grada Esbjerga na obali Sjevernog mora. Tamo mikrobi danonoćno proizvode bioplin u osam fermentora kapaciteta 9.000 kubičnih metara. Za to se uglavnom koristi stajsko gnojivo iz regije, objašnjava Mette Hansen iz danskog operatera Nature Energy.

Biometan umjesto fosilnog prirodnog plina

Tvornica Korskro jedna je od 50 takvih tvornica biometana. Do kraja 2021. bioplin je već pokrivao četvrtinu domaćih potreba za plinom, a do 2034. bi sav plin koji se potroši u Danskoj trebao dolaziti iz takvih postrojenja – i prvenstveno od domaćeg biootpada. Time će se zamijeniti prirodni plin iz offshore proizvodnje.

Za razliku od Njemačke, Danci ne ovise o uvozu plina iz Rusije, već ga čak i sami izvoze – prema sadašnjim planovima do 2035. godine. Međutim, trenutno postoje problemi s eksploatacijom plinskog polja Tyra pored danske obale. U toj situaciji je biometan pravo rješenje u pravo vrijeme. A to se i ekonomski isplati. "Tko uz ove visoke cijene tu ne zaradi novce, sam si je kriv", kaže Mette Hansen.

Njemačka zaostaje

Bioplin se sastoji od 60 posto metana i 40 posto ugljičnog dioksida. U Njemačkoj se ta mješavina u više od 95 posto slučajeva koristi za proizvodnju električne energije i toplinu. Samo 250 od ukupno 10.000 bioplinskih postrojenja u Njemačkoj prerađuje biometan za njemačku plinsku mrežu i pokrivaju jedan posto potreba za plinom.

Jedan od razloga: "Mnogi pogoni za proizvodnju biometana su predaleko od plinske mreže ili su premali, troškovi spajanja bi bili previsoki", kaže glasnogovornik Uduženja za bioplin (FV) Jörg Schäfer. A tamo gdje bi to bilo tehnološki izvodivo problem je u tome da nema dovoljno ekonomskih poticaja. Budući da cijena nije zagarantirana, rizici za proizvođače biometana su preveliki.

Zato operateri zahtijevaju državnu garanciju za slučaj da cijena plina ponovno padne. "Inače će biti teško pronaći sredstva za potrebna ulaganja", kaže Schäfer. Uz to postoje i birokratske prepreke, primjerice kada se radi o izdavanjima građevinskih dozvola. Tehničkih ograničenja, pak, nema: biometan uživa povlašteni pristup plinskoj mreži u usporedbi s prirodnim plinom.

Zeleni ne vjeruju biometanu

Najveće prepreke su, međutim, političke prirode. Njemačko udruženje industrije energetike i vode (BDEW), na primjer, kritizira činjenicu da tisućama postrojenja, koja nakon 20 godina više ne potpadaju pod program podrške u okviru Zakona o obnovljivim izvorima energije, prijeti gašenje.

Ali njemačko Ministarstvo gospodarstva i zaštite klime ne razmišlja o produženju financijske pomoći za proizvodnju biometana. Na upit DW-a je iz minstarstva stigao odgovor da "ograničeni održivi potencijal biomase čini da se znatno povećanje proizvodnje biometana kao zamjene za zemni plin čini teško mogućim i ne osobito razumnim rješenjem".

Razlozi za ovu suzdržanosti su prije svega stranački i politički. Značajan dio Zelenih ima načelne rezerve prema bioenergiji. Boje se da bi moglo doći do konkurencije s proizvodnjom hrane odnosno da bi se na primjer žitarice mogle uzgajati ne za hranu već za proizvodnju biometana.

A s druge strane se pribojavaju da bi korištenje stajskog gnojiva za proizvodnju bioplina moglo poslužiti kao opravdanje za masovni tvornički uzgoj životinja, čemu se Zeleni odavno protive.

Industrija, međutim, tu vidi veliki potencijal. Iz Udruženja za bioplin (FV) naglašavaju da Njemačka za proizvodnju bioplina trenutno koristi samo oko polovicu mogućih organskih ostataka koje proizvode građani, industrija i poljoprivrednici. A prema studiji Tehničkog sveučilišta u Harburgu, samo četvrtina organskog otpada proizvedenog u njemačkim kućanstvima koristi se za bioplin. Prema nekim računicama bi Njemačka, kada bi dosljedno koristila taj otpad, s biometanom mogla pokriti oko deset posto svojih potreba za plinom.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu