Prodane i silovane jezidske žene

Kao da se pet sestara srami zbog onoga što im je učinjeno. Sjede pognutih glava, skrivaju lica pod tradicionalnim maramama. Dolaze iz Korša, sela koje se nalazi na planini Sindžar. Najmlađoj Ceylan je deset godina. Najstarija Zehra ima 20 godina. Tri tjedna bile su u rukama pripadnika tzv. "Islamske države" (IS).

"Džihadisti su početkom kolovoza upali u naše selo", priča Zehra. "Seljanima su dali da biraju. Imate dva dana da prijeđete na islam, rekli su, u protivnom vas čeka smrt. Ali ljudi nisu htjeli prijeći na islam. Onda su nas otjerali u zgradu škole. Odvojili su muškarce od žena. U skupinama. U zadnjoj je bio moj otac. Više ga nismo vidjele."

Proteklih tjedana je više od 400.000 jezida, kurdske etnoreligijske skupine, protjerano iz sela i gradova na sjeveru Iraka, stotine ih je ubijeno i – kako se sada čini – oko 5.000 žena i djevojaka prisilno je odvedeno u grad Mosul. U međuvremenu taj broj također spominju i humanitarnih organizacije i zapadni diplomati. Teroristički odredi IS-a su doslovno organizirali potjeru na jezide. Ubijali su muškarce i otimali žene kao Zehru i njezine četiri sestre. Tko je uspio pobjeći, probio se kroz planinsku pustinju na Sindžaru, sve do Lališa u autonomnom kurdskom području.

"Najgori od svih progona"

Lališ je središte jezidske vjere. To je osamljena dolina u podnožju kurdskih planina. Mnogi su prognanici proteklih tjedana tamo pronašli utočište, a vjerojatno i malo utjehe. Logoruju u sjenama starih i svetih stabala, u strmim ulicama oko hrama, u ulazima kuća. Svugdje naokolo su šatori, ognjišta i ljudi obilježeni progonom.

"Kamo ćemo ići kada dođe zima?", pita žena, a muž odgovora: "Trebali bismo otići u Njemačku. U naša se sela ionako više ne možemo vratiti, jer je tamo 'Islamska država'."

Naš je narod pretrpio 73 pogroma, kaže Baba Šaih, vjerski vođa jezida i ističe: "Ali ovo je najgore od svih."

Starac izgleda umorno i pokušava nekako ovu katastrofu uklopiti u jezidsku priču o patnjama.

Ova vjerska zajednica, čiji korijeni sežu još u pretkršćanska vremena, više puta je u prošlosti na sebe privlačila mržnju radikalnih muslimana. Jezidima se spočitava da su štovatelji Sotone. Tvrdi se da je njihov arkanđel Tausi Melek, kojeg štuju kao najveće od Boga stvoreno biće, u stvarnosti Iblis, Sotona. Previše zamršena i bogata mitovima je jezidska teologija i time proturječi pojednostavljenom islamskom vjerovanju u Boga.

Sajam žena

"U prvoj noći smo možda spavale dva sata", prisjeća se Zehra. "U četiri sata ujutro su došli kako bi nas odveli u Mosul. Jedan od njih je rekao mojoj mlađoj sestri da skine maramu. Moja majka se naljutila i pitala: 'Zašto to tražiš od moje kćeri?' Još jednom je ponovio da skine maramu i zaprijetio da će ju inače ubiti. Moja majka je počela plakati. Tada ju je pretukao i odveo."

Prvih dana koje je provela u zarobljeništvu Zehra je brojala koliko je ljudi oteto i koliko ih je na putu prema Mosulu nestalo bez traga. I nabrojala 65 starijih žena, 165 neudanih djevojaka i 400 muškaraca. "Nismo znale što se dogodilo s muškarcima. Jednom smo u noći vani čule pucnjavu iz vatrenog oružja. Pitala sam jednog od pripadnika IS-a što je to. Rekao je: 'Ništa, to je bilo nepoznato vozilo na koje smo pucali.' No kasnije su nam rekli da su pogubili muškarce."

Sljedećeg su jutra žene u skupinama pokupljene i odvezene prema Mosulu, u središte tzv. Kalifata. Taj grad drugi po veličini u Iraku IS je osvojio već u lipnju. Prema podudarajućim svjedočanstvima, u središtu grada postoji neka vrsta "sajma žena", velika zgrada u kojoj se muškarci mogu "poslužiti".

Žrtve se boje stigme

"Tamo postoji ured u kojem možete pogledati fotografije žena i raspitivati se o cijenama", izvještava Suzan Aref, poznata aktivistkinja za ljudska prava u Iraku. "Kršćanke su skuplje jezidkinja. Znamo to od žena koje su neko vrijeme bile u rukama IS-a i koje su se vratile. U većini slučajeva žene budu silovane odmah nakon otmice. Prvo ih džihadisti među sobom podijele. Kada im "dosade", prodaju ih u Mosulu i dovedu novu skupinu."

Od 5.000 otetih žena navodno su se samo 43 vratile. Još nije poznato kako i kojim putovima. Priča se kako su kod njihovog oslobođenja posredovali sunitski plemenski šeici u Mosulu i Faludži. Uz naplatu. Vjerojatno je to jedina nada za otete. Moguće je da je na taj način otkupljeno i ovih pet sestara. One ništa ne žele reći. Sada se boje se da će ih tradicionalna jezidska zajednica odbaciti i stigmatizirati kao obeščašćene žene.

Zato sjede ovdje pognute glave.

"Sada moram zamijeniti svoje roditelje", kaže Zehra. "Što će biti s nama?"