Promjena njemačke politike prema Srbiji?

Premijer Srbije Aleksandar Vučić, koji je više puta do sada izrazio svoju podršku politici Angele Merkel, prije svega imigrantskoj politici, izrazio je bojazan da bi kraj vlasti njemačke kancelarke iduće godine bio „kraj Europe kakvu znamo“. Aleksandar Vučić je također istakao da bi „nama na Balkanu bio poseban hendikep, jer imali smo svi ovdje istu adresu i nekoga tko će nas pozvati i pomoći, a tko će nas pozvati ako se odnosi u Europi promijene?“

Nakon loših rezultata njemačke Kršćansko-demokratske unije (CDU) na pokrajinskim izborima, Vučić je primijetio da se tome mnogi vesele, ali da se on ne želi radovati „jer nas je Angela Merkel spasila sukoba i nemira kad je počela kriza s migrantima i kada se ovdje prijetilo sankcijama“. Vučić je naglasio da on jest lojalan Merkelovoj, ali da je to mnogo više pitanje razuma, nego lojalnosti. „Ona je mnogo uložila u Europu, oni imaju suficit veći nego sve druge zemlje Unije, oni su najjača zemlja u Europi, to jednostavno nije za uspoređivanje. A što se nekome ljulja vlast, ne znači uvijek da će se završiti gubitkom izbora“, zaključio je premijer Srbije.

Sve zavisi od migrantske krize

Europski projekt jest trenutno u krizi, ali teško je u ovom trenutku reći je li on povezan s političkom sudbinom Angele Merkel, ocjenjuje za DW Bojan Al Pinto Brkić iz Foruma za međunarodne odnose. „Pravo pitanje je koliko je politika koja je dovela do toga da u Europu dođu milijuni emigranata s Bliskog istoka, povezana s političkim krajem Angele Merkel. Vjerojatno je da njemački birači razmišljaju o tome kada glasuju na lokalnim izborima, i to bi mogla biti indikacija kako će se glasovati sljedeće godine na parlamentarnim izborima.“

Kada je riječ o izborima iduće godine Bojan Al Pinto Brkić smatra da su moguća dva scenarija. „Jedan je da do promjena na čelu Kršćansko- demokratske unije dođe prije izbora, a drugi je da CDU jednostavno ode s vlasti. U prvom slučaju, moguće je da dođe i do promjene politike prema Srbiji, ali i u regiji, ukoliko na čelo CDU-a dođe netko tko nema tu dozu bliskosti prema Balkanu i pitanju imigranata. Sam CDU nije baš toliko otvoren prema Istoku i politici prema migrantima; Angela Merkel tu zaista jest dala jedan osobni pečat. Ukoliko dođe do promjene vlasti i preuzmu je socijaldemokrati, moguće je da će se nastaviti taj neki topliji odnos prema Balkanu, ali ne toliko i prema migrantima – jer to pitanje postaje centralno, ne samo u Njemačkoj, nego i unutar Europske unije.“

Srbija zatvorenih vrata?

„Mislim da je Njemačka ozbiljna zemlja, koja dugoročno planira svoju vanjsku politiku, i da se stoga ništa neće promijeniti što se tiče Srbije i regije ukoliko tamo dođe do promjene vlasti“, ocjenjuje za DW Naim Leo Beshiri, izvršni direktor Centra za europske poslove. „Kada je riječ o migracijama, to također neće dotaći Srbiju, jer je ona u ovom trenutku samo tranzitna zemlja, i s te strane nije osobito važno hoće li migranti završiti u Njemačkoj ili Švedskoj.“

Međutim, Naim Leo Beshiri napominje da bi trebalo donekle demistificirati podršku Srbije politici otvorenih vrata za koju se zalaže Angela Merkel. „Srbija podržava tu politiku utoliko što migrante samo propušta da idu dalje u druge zemlje. Imamo svega nekoliko desetaka slučajeva u proteklih nekoliko godina da su ljudi zapravo tražili azil u Srbiji, a većina njih bude i odbijena. To što mi nismo podigli žičane ograde ili zaustavili migrante na granici s Makedonijom, to nikako ne znači da mi imamo nekakvu politiku otvorenih vrata.“

Loš tajming za izjave lojalnosti

Izjave lojalnosti Angeli Merkel, koje su se često čule od premijera Aleksandra Vučića, trebalo bi promatrati u svjetlu tajminga, napominje Bojan Al Pinto Brkić. „U povijesti Europe imamo slučajeva da su neke politike bile realizirane zahvaljujući jakim, personalnim vezama. Međutim, Angela Merkel je u tom smislu na zalasku svoje političke karijere, što zbog godina života, što zbog godina na funkciji, i rekao bih da je prilično originalno, da tako kažem, stavljati se sada u poziciju nekih osobnih odnosa s njemačkom kancelarkom uoči parlamentarnih izbora u Njemačkoj – i imajući u vidu da njezina pozicija u njemačkom društvu nije toliko jaka kao prije nekoliko godina.“

Bojan Al Pinto Brkić navodi da bi također trebalo na neki način demistificirati političke priče o prijateljima Srbije u svijetu. „Dosta se govori o nekakvim prijateljstvima i savezništvima, ali ta prijateljstva nisu podržana ni ekonomski, ni politički. Sve to djeluje relativno, pa čak i tvrdnje da je Europska unija veliki ekonomski partner Srbije. To su sve veoma skromni, rekao bih i marginalni iznosi. Primjera radi, Mađarska ostvaruje oko 80 milijardi dolara izvoza, dok je ukupan BDP Srbije oko 40 milijardi dolara. S druge strane, ne smijemo zaboraviti da se Srbija u velikoj mjeri ne slaže s vanjskom politikom EU-a i da tu postoje ozbiljne razlike – i da je jedina točka slaganja Srbije i Njemačke taj odnos prema migrantima.“

Srbija – najslabija migrantska karika

„Trebalo bi također napomenuti da, ukoliko dođe do promjene migrantske politike u Njemačkoj, to može ostaviti posljedice i po Srbiju“, ističe Bojan Al Pinto. „To je zapravo pitanje najslabije karike. Europska unija može natjerati Srbiju da primi veći broj ljudi, iako Srbija nije prva zemlja u koju su oni ušli, ali Srbija ne može, recimo, natjerati Makedoniju da te ljude primi nazad. U tom slučaju, situacija može biti dosta komplicirana za Srbiju, ukoliko u Njemačkoj uslijedi politika zatvorenih vrata.“

„Svakako nije loše da postoje dobri osobni odnosi između političara, o kakvima često govori premijer Vučić, ali mislim da bi to ipak trebalo iskoristiti da se ti odnosi uspostave na nekoj sustavnoj razini“, kaže Naim Leo Beshiri. „Svakako da nije dobro da se samo premijer bavi vanjskom politikom i da se ona bazira na percepciji njegovih prijateljstava u svijetu. Mi nemamo strateške odluke gdje želimo biti za nekoliko godina, a to onda znači da se odluke donose ad hoc. Prosto fizički nije moguće da se jedan čovjek bavi vanjskom politikom, poljoprivredom, prosvjetom, obrambenom politikom i svim drugim politikama. A ako se vanjska politika vodi iz jednog centra, kada taj centar ode s vlasti, ispostavit će se da iza toga nije ostalo ništa dugoročnije.“