Propadanje industrijske baštine - slučajnost ili namjera?

Iako se u Registru kulturnih dobara republike Hrvatske nalazi čitav niz bivših zagrebačkih tvornica, plana za njihov novi život još uvijek nema. Neke su, poput tvornice Penkala odnosno Nada Dimić kupili investitori koji, zahvaljujući lošem zakonskom okviru, s tim spomenicima kulture mogu raditi što god požele. Drugi su, pak, dijelovi arhitektonske baštine prepušteni propadanju, dok su treći postali mete mešetarenja i unosnog građevinarskog biznisa. Tek su rijetki primjeri starih tvorničkih kompleksa koje čeka svijetla budućnost - jedini konkretan projekt je Tvornica duhana koja će postati Povijesni muzej.

Berlin - primjer urbane cjeline

Kroz povijest se mnogo puta dokazalo koliko je upravo industrijska baština pozitivno utjecala na razvoj gradova, a s ciljem upozoravanja na zagrebačke neiskorištene potencijale, ekipa Muzeja grada Zagreba upustila se u veliko istraživanje gotovo jednog i pol stoljeća industrijalizacije, koje je rezultiralo izložbenim projektom čiji je prvi dio predstavljen krajem siječnja. Projekt je, objašnjava autor i voditelj Goran Arčabić, podijeljen na tri vremenska segmenta: “Dvije su povijesne razdjelnice: 1918. i 1941./45. koje su odredile društvena događanja i utjecale na razvoj industrije u Zagrebu koje je onda utjecalu na gard i stanovnike, i upravo je taj proces predmet interesa u povijesnom dijelu istraživanja.“

Društveni aspekt projekta je, nastavlja Arčabić, pokrenuti stvar s mrtve točke i ukazati na to da se mudrim gospodarenjem tim segmentom baštine Zagreb može slijediti druge europske metropole: “Berlin je primjer urbane cjeline koja je odlično implementirala nove sadržaje u nekadašnje industrijske objekte - dobar su primjer transformatorske stanice koje su dijelom prenamijenjene u komercijalne poslovne prostore, dijelom u javne, i to na način da na prepoznatljiv način čuvaju obilježja industrijske arhitekture, ali i memoriju tih prostora.“

Namjerni nehaj?

Kompleks koji za Zagreb ima najveći potencijal, željezničke su radionice Gredelj smještene na površini od 130 tisuća četvornih metara na rubu užeg gradskog središta, a koje uz objekte obuhvaćaju i strojni park s kraja 19. i početka 20. Stoljeća, koji je još u funkciji. Zbog svoje vrijednosti ta je parcela primamljiva privatnim investitorima, no oko su na nju bacile i kulturne industrije i struka koji bi ondje rado vidjeli javno korisne sadržaje. “Treba naći sretno rješenje za prenamjenu objekata tako da se zadovolje i javne društvene potrebe, ali i da budu održivi, da ne sišu novac iz državnog budžeta“, Arčabićeve su riječi.

Drugi, puno tragičniji primjer je Paromlin s početka 20. stoljeća, koji je danas spomenik nebrizi gradskih vlasti. Stanju Paromlina povjesničar arhitekture Tomislav Premerl opisuje vrlo dramatično: “Danas je Paromlin za rušenje, ostala su samo 2-3 zida koja ničemu ne služe, jer, nije se ništa učinilo nakon što je Paromlin stradao u požaru prije 20 godina. A moglo ga se još tada prenamijeniti, tada se dao prenamijeniti kroz sustavni projekt, što bi još tada izazvalo niz drugih akcija i rješenja cijelog okolnog područja,“ komentira Premerl.

Napominje i da se iza prepuštanja propadanju, kakvom je izložen i potpuno uništen kompleks Badela, može skrivati i namjerni nehaj koji će danas-sutra olakšati izgradnju novih privatnih trgovačkih centara i sličnih građevina na parcelama nekadašnjih spomenika arhitekture.

U nastavku pročitajte: Zub vremena nije milostiv

Dok čekamo, njih bi zub vremena mogao sravniti sa zemljom

Posljednji svijetli slučaj u Zagrebu dogodio se još davne 1940. godine kada je kožarska radionica pretvorena u današnju Gliptoteku HAZU-a, pa zato ne čudi što konzervatorica Biserka Bilušić Dumbović iz nadležnog zagrebačkog odjela Ministarstva kulture upozorava da se način razmišljanja mora promijeniti, jer vrijeme ističe: “Mi iz struke sklop Paromlina i Gredelja nazivamo ispitom savjesti grada, jer na tom će se slučaju vidjeti je li grad dosegao stupanj svijesti o važnosti svoje identitetske baštine i da na tome gradi svoju prepoznatljivost.“

Za Paromlin je tek nedavno raspisan natječaj za idejno rješenje i to na inicijativu privatne tvrtke i bez obvezujućeg karaktera, a uz parcelu Gredelja u Generalnom urbanističkom planu upisana je tek mješovita namjena.

Zbog mnoštva nejasnih ili neriješenih detalja, budućnost zagrebačkih spomenika industrijske arhitekture siva je kao smog koji proizvode njihovi nasljednici, pa će i događaji koji prate aktualnu izložbu Muzeja grada Zagreba biti dragocjeni - iz jedne od radionica koje prate projekt već se rađaju ideje koje će tematizirati mogućnosti prenamjene industrijske baštine za socijalno stanovanje. Hoće li se u bivše industrijske komplekse doseliti jeftini stanovi, novi muzeji i knjižnice ili trgovački centri pitanje je koje ostaje otvoreno, no treba se samo nadati da ih, dok čekamo na odgovore, zub vremena ili bageri neće sravniti sa zemljom.

Autor: Vid Mesarić

Odg. urednica: Marijana Ljubičić