Prosvjedi u SAD-u:„Amerika ruši samu sebe“
3. lipnja 2020
Joeu Bidenu je dosta. „Enough!“, napisao je predsjednički kandidat prošlog petka. Riječ koja odjekuje poput udarca čekićem. Samo nekoliko sati prije su ponovo jednog crnca policajci bijele boje kože odveli u pritvor. Bio je to reporter CNN-a. Doduše policija ga je kratko nakon toga ponovo pustila na slobodu. Unatoč tome Biden je tog jutra napisao: “Bijesan sam i vi biste također trebali biti”.
SAD tone u valu nasilja. Od Kalifornije do New Yorka, od Minneapolisa do obale Teksasa: u više od 75 gradova je proteklih dana došlo do teških nereda. U New Yorku gore automobili, u Los Angelesu se događaju pljačke. "Ovo više nisu prosvjedi”, rekao je Eric Garcetti, gradonačelnik Los Angelesa. “Ovo je uništavanje.”
Povod nemirima je još uvijek nasilna smrt Georga Floyda. Proteklog ponedjeljka je ovaj građanin crne boje kože ubijen u policijskoj akciji u Minneapolisu. Bio je to tragični događaj, ali ne i usamljena pojava u kontekstu rasističkog policijskog nasilja u SAD-u. Floydove posljednje riječi “I can not breathe” (Ne mogu disati) odavno su postale parole prosvjeda koji se održavaju širom zemlje, a kakve Amerika desetljećima nije vidjela. Žalost i ogorčenje su ustupili mjesto bijesu i nasilju.
Tragična Floydova smrt pothranjuje temeljnu raspravu o socijalnoj podijeljenosti SAD-a. Korona-kriza pri tome djeluje kao akcelerator požara koji pokazuje nejednakost društva jasnije nego ikada prije. Tko prije izbijanja pandemije nije imao regularni posao, normalno zdravstveno osiguranje i neku ušteđevinu je virusu nemilosrdno izložen. Natprosječno često to u SAD-u pogađa crnce i građane podrijetlom iz Latinske Amerike. Kod njih je znatno više inficiranih i umrlih, a i običnih radnika koji su prije svih izgubili svoj posao. S druge strane, pripadnici bijele srednje klase su u najvećem broju slučajeva poslani u home-office, često uz punu plaću.
Pandemija otkriva američku društvenu nejednakost
"Vjerujem da je zemlja konfrontirana s najtežom krizom od Drugog svjetskog rata”, kaže bonski politolog i stručnjak za SAD Christian Hacke. Na jednoj strani je vidljiva frustracija zbog rasizma koja je s Floydovom smrću ponovo izbila i postala radikalnija, kaže on. S druge strane su, kako dalje kaže, ekonomski pad i unutarnjopolitički problemi SAD-a. K tomu dolaze neizostavno posljedice koronavirusa koje sve više Amerikanaca dovode do očaja. “Floydova smrt je samo iskra koja je zapalila cijelu zemlju”, kaže Hacke.
No prosvjedi pokazuju i sljedeće: nisu samo crnci ti koji sada pokazuju svoju frustraciju. Među uglavnom mladim demonstrantima su i brojni bijelci, često dobro situirani Amerikanci, koji su u najmanju ruku podjednako frustrirani. Frustrirani zemljom, koja ne sprečava policijsko nasilje i rasizam, već ga omogućava. Frustrirani zemljom s provokativnim predsjednikom na čelu i bez političke alternative.
"Kada vidim Joea Bidena na televiziji on djeluje senilno, kao zaglavljen u svom podrumu. Skoro imam osjećaj da više mentalno ne može shvatiti sve”, kaže Hacke. “Nasuprot tome stoji predsjednik Trump koji krizu zaoštrava svojom ograničenošću. Predsjednik koji ne ujedinjuje, već od početka svog mandata dijeli zemlju, laže i apelira na najniže instinkte. Ubojstvo i nemiri su dodatno ubrzali transformaciju od američkog sna do američke noćne more”, kaže Hacke koji vjeruje: “Amerika ruši samu sebe.”
To nije novi fenomen, ovaj ključajući bijes Amerikanaca. Ovo kaže osoba koja je sama godinama živjela u SAD-u i čak sudjelovala u predizbornoj kampanji demokrata. Julis van de Laar se 2007. i 2008. godine angažirao kao volonter u mobilizaciji glasača u ključnoj američkoj saveznoj zemlji Ohio. Još tada je, kako kaže, društvo bilo podijeljeno, policijsko nasilje i rasizam su bili tema. Međutim diskriminacija crnaca je rijetko bila tako grafički dokumentirana kao danas. “Odjednom imamo pristup video snimkama, scene ne ostavljaju prostora za interpretaciju”, kaže van der Laar.
Trump i dalje polarizira
Predsjedniku Trumpu s druge strane to sve ide na ruku. On živi od toga da američke građane okreće jedne protiv drugih. “Trump je prvi predsjednik koji sebe vidi kao predsjednika samo jedne strane”, kaže van der Laar. Umjesto da bude predsjednik svih Amerikanaca – bez obzira jesu li crni ili bijeli, siromašni ili bogati – on se brine prije svih za svoje, najvećim dijelom bijele birače koji bi mu trebali pomoći da u studenome osvoji novi mandat.
No njegovo zakazivanje u korona-krizi ga je koštalo podrške birača. Kako bi skrenuo pažnju s toga on sada ciljano manipulira, kaže van de Laar. Polarizirati, kako bi se mobilizirali birači: to je njegova strategija, kaže van de Laar. “Bojim se da bi njegova strategija mogla biti uspješna”, kaže politolog Hacke. Amerikanci se, kako kaže, u krizama tradicionalno obraćaju svom predsjedniku. K tomu Trump, kako dalje navodi Hacke, predstavlja mnogo toga pra-američkog: materijalizam, sebičnost, bezobzirni osjećaj slobode i bjelačku aroganciju, koji nažalost nailaze na više odobravanja nego što mi u Europi sebi možemo zamisliti. “Strahujem da se brojni bijelci u svom rasizmu osjećaju potvrđenim”, kaže Hacke.