"Psihičko nasilje gore od fizičkog"

Najnoviji vladini prijedlozi izmjena Kaznenog zakona, objavljeno je nakon njezine zadnje sjednice uoči ljetne stanke, uključuju i inkriminaciju psihičkog nasilja u obitelji. Kao što je to prokomentirao ministar pravosuđa Orsat Miljenić, naime, riječ je o nasilju često puno težem od fizičkog. Pojašnjeno je da će se ono ubuduće, ako se radi o dugotrajnom te intenzivnom ugnjetavanju s posljedicama, stoga tretirati kao kazneno djelo, a ne više samo prekršaj.

„Mislim da je posrijedi zapravo puno teži vid nasilja od fizičkog“, nadopunila je ministra pravosuđa hrvatska psihologinja i sociologinja Mirjana Krizmanić, koju smo pitali za mišljenje o ovoj delikatnoj materiji. Ona smatra da djelovanja kao što su podmukle uvrede, implicitne prijetnje, sustavno omalovažavanje i slično, predstavljaju opasnosti s trajnim utjecajem, a s kojim se teže nositi i koje je teže definirati, locirati, nadvladati. Na žrtvu one ostvaruju trajni utjecaj i dubinski joj ruše samopouzdanje. Takav utjecaj cilja na bitne, konstitutivne osobine ličnosti i puno ljudi – najčešće žena - zbog toga se počne osjećati nedostojnima i nepoželjnim, pa se teško oporavljaju.

Djeca su najosjetljivija kategorija

„Naravno, veliki problem s tim jest dokazivanje počinjenja te vrste nasilja“, dodala je Krizmanić, „jer je ono manje vidljivo. Tek moramo vidjeti tko će uopće pristati na stručno vrednovanje odnosa u tom smislu, kad bude žena tvrdila jedno, a muž drugo. Bit će tu puno teških iskušenja za sistem“. Ipak, naša sugovornica smatra da bi uvođenje djela obiteljskoga psihičkog nasilja u Kazneni zakon, ako se provede valjano, bio izuzetno pozitivan moment za društvo.

„Često se zaboravlja da se ta vrsta nasilja ne odnosi samo na supružnike, nego i na djecu, kao još osjetljiviju kategoriju. Jer, djeca su u principu bespomoćna, dok žene ipak u najvećoj mjeri same biraju svog partnera“, zaključuje Mirjana Krizmanić. Zato bi po njezinu mišljenju trebalo posebnu pažnju usmjeriti na utjecaj psihičkog nasilja u obitelji na djecu, koja su u razvoju i neizvjesno je kako će točno pritisak djelovati na koje od njih. A već i sugestije koje smjeraju na njihove fizičke osobine ili propuste kod učenja mogu djecu zauvijek uvjeriti da su bezvrijedna.

Ekonomsko nasilje i dalje u sjeni

Svoje nam je stajalište o novom zakonodavnom momentu iskazala i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, odmah naglašavajući zadovoljstvo takvom orijentacijom Vlade RH, budući da je i sama više puta javno upozoravala na predmetni manjak u domaćem zakonodavstvu. „Ostaje da se vidi koje će oblike i intenzitete kaznenog djela psihičkog nasilja procesuirati nadležna tijela kao što su policija i državno odvjetništvo, te kakvu će praksu u takvim postupcima kreirati sudovi. Međutim, time ekonomsko nasilje i dalje ostaje izvan dometa kaznenog zakonodavstva“, upozorava pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.

Ekonomsko nasilje u obitelji, dakle, po njezinoj procjeni može biti pogubno kao i ostala psihička zlostavljanja, a često je gore od fizičkog. Ono žrtvu čini bespomoćnom pred nasilnikom, primjerice u slučaju potpunog ili čak već i djelomičnog uskraćivanja vlastitih ili zajedničkih novčanih sredstava za život. Ili je može dovesti u krajnje ponižavajući položaj, kao što bi bila npr. uskrata pristupa električnoj energiji ili toploj vodi i sličnim dobrima.

Zlostavljanje nije privatna stvar

Višnja Ljubičić iz tog razloga drži kako bi državna egzekutiva trebala porazmisliti i o uvođenju ovog oblika nasilničkog ponašanja u obitelji, u sferu kaznenog procesuiranja. Time bi svi teški oblici nasilničkog ponašanja bili konačno u sferi kaznenog zakonodavstva, kao što nam je pojasnila Ljubičić. Uostalom, žrtve psihičkog nasilja u raznim njegovim aspektima više ne bi trebale same osjećati krivnju i sramotu zbog toga što im je počinjeno.

„Smatram da će tako najnovijim izmjenama naše društvo dobiti snažnu poruku o tome da nasilničko ponašanje nije privatna, obiteljska stvar“, rekla je ona, „nego izrazito štetno društveno ponašanje koje će kao takvo biti i sankcionirano“. Naravno, potom ostaje onaj zacijelo teži dio priče, sama provedba zakona. Ne treba sumnjati da će hrvatsko društvo s obzirom na to itekako imati o čemu povesti računa u budućoj društvenoj i pravosudnoj praksi.