Putin čini sve kako za njim nitko ne bi požalio

Komentar

Već u svom govoru o stanju nacije prije dvije godine Putin je najavio gradnju najmodernije rakete koja će savladati svaku prepreku i koju neće moći zaustaviti nikakav raketni štit – superoružje na kojem je ruska vojska radila punom parom. Sada je – navodno – ono postalo stvarnost. Jučer je ispaljeno u Plesecku na sjeveru Rusije i pogodilo je svoj cilj na Kamčatki, na šest i pol tisuća kilometara udaljenosti.

Sada se postavlja pitanje kome želi Rusija prijetiti takvom raketom i od koga se želi zaštiti. Od NATO saveza? Od Kine kojoj Rusija i sama masovno prodaje oružje? Možda od Irana kojeg također Rusija naoružava? Ili od Sirije? Kako vidi Putin, neprijatelj je svugdje. Uslijedit će novi testovi, najavio je Sergej Ivanov, bivši ministar obrane i Putinov prijestolonasljednik, i to testovi u sektoru raketa srednjeg i kratkog dometa.

Dvojbe u Putinovu vjerodostojnost

Rusija se naoružava i to je i više nego za žaljenje. Sve je to planirano daleko ranije nego što su Amerikanci odlučili postaviti ogranak svog raketnog štita u Poljskoj i Češkoj. Sada to služi kao argument za novi smjer Kremlja, što se teško može nazvati poštenim. Ako se tome doda izjava Putina kako će američki štit Europu pretvoriti u bačvu baruta, onda se mora posumnjati u vanjskopolitičku vjerodostojnost ruskog predsjednika.

Do sada je ostavljao dojam kako unatoč svemu ipak slijedi politiku popuštanja napetosti. Ali prvi čovjek Kremlja izgleda da namjerava prekinuti s politikom razoružavanja svojih prethodnika. Mihail Gorbačov, koji je sa Amerikancima sklopio sporazum o ograničenju konvencionalnog naoružanja, sada mora gledati kako ga je i Putin otkazao. Umjesto da se pozabavi problemom zbrinjavanja zahrđalih atomskih podmornica – za što, uzgred rečeno, plaćaju i njemački porezni platiše – Putin je naredio modernizaciju svoje vojne sile.

Beskompromisni tvrdolinijaš na odlasku

Ne samo u unutarnjoj politici Putin ne dozvoljava da mu se što kaže, nego je i njegova vanjska politika sve češće obilježena tvrdim stavovima prije nego spremnošću na kompromis. Povrh toga se uvijek iznova može vidjeti i kako europske zemlje pokušava okrenuti jednu protiv druge. To se vidjelo i pri posjeti portugalskog predsjednika kojem je izrazio nadu kako će se u drugoj polovini godine, kada Portugal preuzme predsjedavanje EU-om, poboljšati i rusko-europski odnosi. Angela Merkel, kao trenutna predsjedavajuća, to mora shvatiti kao pljusku njoj osobno.

Ukratko: Posljednjih mjeseci kao državni poglavar Putin se uvelike trudi da na Zapadu baš nitko ne požali što je sišao sa političke pozornice.