"Pučka kuhinja" za kućne ljubimce

U Njemačkoj ima sve više siromašnih ljudi koji ne mogu prehranjivati svoje kućne ljubimce. Životinje završavaju ili na ulici ili u domovima za nezbrinute pse, mačke, papagaje... U teškim vremenima su životinjski prijatelji važan oslonac ljudima koji se nađu u krizi. A razdvajanje od njih - često i konačan krah. Kako do toga ne bi dolazilo, od 2006. prijatelji životinja utemeljili su "kuhinju" za životinje. Umirovljenici, beskućnici, nezaposleni i drugi siromašni ljudi tamo mogu dobiti hranu za svoje kućne ljubimce, ali i pokoju toplu riječ koja njima (i životinjama) uljepša dan. U Münchenu već dvije godine postoji jedna takva "kuhinja".

U minhenskoj "kuhinji" vlada vreva. Ljudi sa psima ulaze u staru zgradu pored željezničke pruge. Građevina nije u najboljem stanju, no volonteri koji tamo pomažu daju si truda. Vlada prijateljska, ugodna atmosfera. Na zidovima je netko čak naslikao pseće i mačje šape... Police su prepune hrane za životinje. Miris hrane ispunjava prostoriju. "Mušterije", kako oni vole da ih se ovdje naziva, čekaju ispred mjesta gdje se dijeli hranu i čavrljaju s radnicima "kuhinje". Čuju se ohrabrujuće riječi. Susanne M., jedna od "mušterija", upravo je preuzela svoju karticu. Bez kartice ovdje ništa ne funkcionira! Na njoj su pohranjeni svi važni podaci. Od kada je ona nezaposlena, kada je rođena njezina vučjakinja Lila, koje bolesti je imala, kada je cijepljena, te količina hrane koju Lila dobije tjedno.

Nestrpljiva Lila iz Münchena

Volonterka Sylvia Menge, koja radi u životinjskoj pučkoj "kuhinji" pozdravlja nestrpljivu Lilu, koja pokušava skočiti na policu gdje se nalaze pseće slastice. Svojim prijateljskim nastupom trudi se da "mušterije" barem na trenutak zaborave sve svoje probleme. Susanne M., jedna od "mušterija" je sportski odjevena dama stara 50-tak godina. Nakon teške nesreće ona je morala napustiti poslovni svijet - u "kuhinju" navraća od početka ove godine: „Posao više nije dobro išao, ja sam imala mladog psa i nisam znala kako će život teći dalje. Mislim da je dobro da postoje ovakva mjesta, jer bih se inače morala odreći moje Lile. Ovdje barem mogu dobit pomoć da mogu prebroditi sadašnju situaciju..."

Susanne M. je bila samostalna poduzetnica, zato od države ne prima pomoć za nezaposlene. Prima jedino temeljnu socijalnu pomoć od par stotina eura. To je jedva dovoljno za njezino preživljavanje - ali ne i za Lilu. Susanne M. nije usamljen slučaj, objašnjava Michaela Köhler, voditeljica minhenske "pučke kuhinje" za životinje. Iz godine u godinu sve je više "mušterija", a njihov broj raste otkako je i u Njemačku došla gospodarska kriza: „To su ljudi u 50-im godinama koji su ostali bez posla i više ne mogu niti naći neko zaposlenje, oni žive od socijalne pomoći, puno ih je, mi primjećujemo taj razvoj. U godinu dana broj naših mušterija se učetverostručio, to dovoljno kaže... Nije to tako samo u Münchenu, tako je u cijeloj Njemačkoj. Sve češće primjećujemo siromaštvo među starijim ljudima. Klasična je pojava: kad stariji ljudi ostanu bez posla, oni se uopće ne vraćaju u radni proces..."

Sastavni dio obitelji

U Njemačkoj postoji 25 "pučkih kuhinja" za životinje. U svakoj od njih radi 12-15 volontera. U minhenskoj filijali tjedno se "mušterijama" preda oko pola tone životinjske hrane. Hranu doniraju građani i specijalizirane trgovine za potrebe životinja. Osim hrane, doniraju se i lanci za pse, kavezi, igračke za mačke, pa čak i novac. Mjesečno se tako prikupi 6.000 eura. Od tog novca minhenska filijala plaća mjesečni najam prostora, račune veterinara - i ponekad obuku pasa svojih "mušterija".

A oni u "kuhinju" ne dolaze samo zbog hrane, već i zbog socijalnog kontakta, kaže Michaela Köhler: „To se najbolje vidi kod starijih ljudi. Uzmete li psa jednoj starijoj dami, ona više neće izlaziti van, ona ne preuzima više nikakvu odgovornost, nema strukture u svom svakodnevnom životu. To je najgore što joj možete napraviti. Svi oni koji imaju životinje znaju da je životinja jednostavno dio obitelji. A kad financijski "zaškripi" i član obitelj zbog manjka novca više nije tu - to je onda horor!"

Moto "pučke kuhinje" je "Zaštita životinja je zaštita ljudi". Volonteri ne izdaju samo hranu, oni svoje "mušterije" savjetuju i oko problema sa životinjama. Svake subote u minhensku filijalu navrati oko 150 osoba. Većina ih posjeduje psa ili mačku. No, u prostoriju smiju samo psi. Za sve ostale životinje posjet prometnoj "pučkoj kuhinji" bio bi jednostavno - previše stresan. Oni na svoju hranu čekaju kod kuće...

Autorica: Anja Sailer, München / sma

Odg. urednik: Anto Janković