Rakete za smanjivanje napetosti?
9. siječnja 2020Zapravo apsurdno: iranske rakete su pogodile dvije američke baze u Iraku – i svijet je odahnuo. Kako stoje stvari, pričinjena šteta je malena. Predsjednik SAD-a Donald Trump je reagirao prilično trezveno za svoje pojmove. Na iranskoj strani, ministar vanjskih poslova Džavad Šarif tvitao je da je Iran reagirao prikladnim mjerama samoobrane i – da su te mjere završene.
Je li time opasnost od izbijanja velikog ratnog požara na Bliskom i Srednjem istoku otklonjena? – Nije. Ali, izgleda da se svijet barem za korak odmakao od ponora na rubu kojega se našao nakon što je američkom bespilotnom letjelicom ubijen iranski general Sulejmani.
Teheran može sačuvati obraz
Raketni napad je bio točno izbalansiran; dovoljno velikih razmjera da Teheran može sačuvati obraz. Ali, to je ispod praga koji je Trump postavio kada je riječ o napadima unutar Irana. Cio svijet je znao da će Teheran na neki način sigurno odgovoriti. Ubojstvo Sulejmanija je bilo ratni čin, koji iransko vodstvo nije moglo ostaviti bez odgovora.
Istovremeno upada u oči da je Teheran najavio da će sam izvršiti odmazdu. To se moglo shvatiti i kao poruka saveznicima na „osovini otpora" u Libanonu, Iraku i Jemenu da ne poduzimaju ništa sa svoje strane.
Pošto je sada iz oba kotla – kako američkog tako i iranskog – izašlo nešto pare, otvoren je prostor za diplomaciju. A time i za Europljane. Oni sada moraju učiniti sve kako bi pokrenuli dvije strane na vojno i retoričko razoružanje.
Ostanak pri politici maksimalnog pritiska?
Za javnom razmjenom udaraca bi vrlo brzo mogle uslijediti nove akcije iranskih paravojnih formacija ili akcije s kojima Teheran službeno neće imati veze.
To će tako biti prije svega ako Washington nastavi sa svojom politikom maksimalnog pritiska. Svojim sankcijama vode gospodarski rat koji guši Iran. Da podsjetimo: spiralu eskalacije je pokrenuo jednostrani potez SAD-a kojim se ta zemlja u svibnju 2018. povukla iz „nuklearnog sporazuma" s Iranom.