Rasizam i diskriminacija u Njemačkoj

Problem je veći nego što bi se to moglo zaključiti na osnovu službenih njemačkih statistika, stoji u izvještaju ECRI. Komisija Vijeća Europe je usporedila podatke organa krivičnog gonjenja i izvještaje nevladinih organizacija i našla dosta primjera poput ovog: 2012. je u Njemačkoj registrirano 186 homofobnih ispada. Ali, anketa koju je jedna nevladina organizacija prije četiri godine provela među homoseksualnim, biseksualnim i transseksualnim sugrađanima pokazala je da je više od trećine od ukupno 24.000 ispitanih doživjela neprijateljske ispade. Francois Sant'Angelo, jedan od autora studije, smatra kako bi njemačke vlasti trebala provesti reformu svog sustava za registraciju kažnjavanje manifestacija netrpeljivosti prema LGBT-populaciji te

Što se tiče desničarskog ekstremizna, jedan od velikih problema je nedovoljno povjerenje u istražne organe. Tome su posebno doprinijele greške u rasvjetljavanju ubojstava koje su počinili pripadnici desnoekstremne terorističke organizacije NSU. Mnoge žrtve rasističkih napada se zbog toga ni ne obraćaju policiji, piše u izvještaju Vijeća Europe. Zato ECRI preporuča da se u Njemačkoj otvore nezavisne ustanove kojima bi se žrtve takvih napada mogle obratiti. Komisija smatra također da bi u zemlji trebalo poboljšati i pravnu pomoć žrtvama diskriminacije. Taj zahtjev podržava i Christine Lüders koja rukovodi Saveznim antidiskriminacijskim uredom. Ona smatra i kako bi taj ured trebao dobiti pravo podnošenja tužbi.

Propusti u krivičnom zakoniku

Kada je riječ o ubojstvima NSU, u izvještaju ECRI se posebno kritizira činjenica da je policija za ta ubojstva dugo sumnjičila ljude iz okružja ubijenih, pa čak i članove njihovih obitelji. Osim toga, Služba za zaštitu ustavnog poretka je uništila kompromitirajuće podatke koji su mogli biti važni za istragu. Stručnjaci Vijeća Europe nisu međutim baš uvjereni kako su njemačke vlasti iz toga izvukle pouku te da se u budućnosti neće ponoviti slične greške. Oni konstatiraju da njemačka policija prebrzo isključuje mogućnost rasističke pozadine kriminalnih djela. Na takvu pozadinu su više puta upozoravala turska udruženja u slučajevima podmetanja požara u stambenim objektima u kojima su živjeli turski imigranti.

U izvještaju ECRI se kritiziraju i manjkavosti krivičnog zakona. Zna se primjerice, da su 2008. i 2012. propale inicijative Vijeća njemačkih saveznih država o uvođenju oštrijih kazni za počinioce rasističkog nasilja. U skladu s tim inicijativama, rasističke motive krivičnih djela bi trebalo tretirati kao otežavajuće okolnosti prilikom utvrđivanja kazne. Posebno se pritom spominje potreba promjene članka 130 Njemačkog krivičnog zakonika koji se bavi podsticanjem etničke i rasne mržnje. U njemu piše da su kažnjivi samo oni rasistički ispadi kojima se ometa javni red.“ Komisija Vijeća Europe smatra kako bi ovu relativizaciju trebalo izbaciti iz teksta zakona.

Ima i napretka

ECRI preporučuje Njemačkoj ratifikaciju i Protokola br. 12 Europske konvencije o ljudskim pravima. Riječ je o općtoj zabrani diskriminacije. Njemačka još nije ratificirala taj Protokol donijet još 2000. godine jer on daje strancima pravo na primanje nekih vrsta socijalne pomoći. Komisija kritizira i postupanje policije prema osobama čiji identitet provjerava samo zbog boje kože ili fizičkog izgleda koji upućuje na strano podrijetlo (u Njemačkoj je za to uobičajen engleski izraz Racial Profiling).

U izvještaju se navodi i da je od usvajanja ranijeg (četvrtog po redu) izvještaja o Njemačkoj iz 2008. godine, zabilježen i napredak na mnogim poljima. Tako je na primer ratificiran Dodatni protokol Konvencije o kibernetskom kriminalu. Napredovalo se i sa zakonskim odredbama o krivičnom gonjenju zločina motiviranih rasizmom ili ksenofobijom – neke njemačke savezne države su otvorile vlastite antidiskriminacijske agencije. Uz to su u pojačane i preventivne aktivnosti sa ciljem da se mladi upoznaju s opasnostima koje prijete od neonacista i ekstremnih desničarskih organizacija.

Obnovljen je i nacionalni plan integracije stranaca, a Ustavni sud je imao važnu ulogu u poboljšanju statusa LGBT-osoba. Pohvaljeno je i to da su neke savezne države usvojile mjere i akciona planove za povećanje tolerancije prema takvim osobama s ciljem borbe protiv homofobije i transfobije. Na kraju se u izvještaju napominje, kako je velika većina građana za izjednačavanje prava istopolnih parova s pravima koja imaju heteroseksualni bračni parovi.