Raspoloženje u Njemačkoj: tmurno, ali i s nadom

U zraku se osjeća nadolazeća oluja. Kapi kiše miješaju se na toplom proljetnom vjetru. Duga se proteže nebom. To je poput slike raspoloženja u Njemačkoj, godinu dana nakon početka pandemije korone: sunce i kiša, loši i dobri dani se izmjenjuju.

Isto vrijedi i za 38-godišnjeg Jana. On sjedi u jednom drvenom čamcu na dječjem igralištu u Bonnu i gleda svoju dvogodišnju kćer koja kopa po pijesku. "Naše će se baterije uskoro isprazniti", kaže. On i njegova supruga rade u smjenama i naizmjence brinu o kćeri. Nekoliko sati tjedno ona ide i jednoj ženi na čuvanje. "Želio bih da postoji bolje planiranje svega što uključuje djecu."

Mjesecima su vrtići i škole u Njemačkoj uglavnom bili zatvoreni. Tek posljednjih nekoliko tjedana ponovno su otvoreni za neka godišta. Jan kaže da više ne razumije u potpunosti mjere koje je poduzela savezna vlada: "Čudna je to smjesa. Cijepljenje ne napreduje, istodobno se otvaramo unatoč sve većim incidencijama."

Taj stav dijele mnogi u Njemačkoj. Dugo su vremena ljudi podržavali odluke savezne vlade. Ali ta podrška polako kopni. U istraživanju koje je objavio institut YouGov, samo je 35 posto ispitanika potvrdilo da se savezna vlada dobro nosi s krizom. Prošlog rujna je suglasnost iznosila 63 posto, u veljači još uvijek 43 posto.

Oprezni koraci otvaranja

Njemačka poduzima prve korake iz lockdowna. Trgovine u nekim saveznim pokrajinama su otvorene prije tjedan dana. U nekim slučajevima, kao u Bonnu, samo uz prethodnu najavu kupac može ući u trgovinu. To je doduše prilično komplicirano, ali u centru grada puno je više ljudi nego ih je bilo u siječnju.

Alessandra Cuschié se veseli djelomičnom otvaranju i punijem centru grada. Ona je vlasnica trgovine s odjećom, kućanskim priborom i nakitom u pješačkoj zoni. Na vratima stoji jedna žena: "Dogovorila sam termin!"

U vrijeme dok je morala držati trgovinu zatvorenom održavala je kontakt sa svojim kupcima preko društvenih mreža, kaže Cuschié. "Otišli smo uživo na Instagram i Facebook kako bismo predstavili našu novu modu." Međutim, nije uspjela nadoknaditi gubitak u prodaji. Još ne zna točne brojke, ali računa s padom prometa za više od 50 posto.

Usamljenost u karanteni

Ute je došla na šetalište uz Rajnu u ranim večernjim satima gledati zalazeće sunce. Kiša je prestala. Crvenkasta svjetlost probija se iza gustih oblaka. Ute u ruci drži šalicu tople kave.

Ova 52-godišnjakinja živi sama. Ipak se, kaže, dobro nosila s ograničenjima u proteklih godinu dana. "Ali u posljednjih nekoliko tjedana je postalo teško. Raspoloženje mi je dosta opalo, a imala sam i problema." Šest tjedana osjećala se paralizirana duhom i tijelom. "Jednostavno je predugo. Nije se vidjelo svjetlo na kraju tunela sa svim tim turobnim vijestima svakog dana." U jednom je trenutku, međutim, to raspoloženje opet nestalo, od tada joj je opet bolje.

Na drugoj obali rijeke sjede Saifudden i Samir, i oni uživaju u večernjim satima. Ova dva mladića su najbolji prijatelji i viđaju se jednom tjedno. Sjede okrenuti jedan prema drugome na zidu, udaljeni oko metar i pol jedan od drugoga, svaki s limunadom u zelenoj boci ispred sebe.

Samir je pekar, Saifudden živi u skloništu za izbjeglice. Svakog ponedjeljka tamo se testiraju na virus korone. "To je dobro za nas", kaže. U skloništu 20 ljudi dijeli jednu kuhinju. U prosincu je njegov test bio pozitivan. Proveo je dva tjedna u karanteni u jednoj hotelskoj sobi. To je bilo teško za izdržati. "Sve mi se vrtilo u glavi", priča Saifudden.

Malo dalje Katrin Lindstädt pokušava od čemera svog isključivo internetskog studentskog života pobjeći kroz posao u jednom veganskom kafiću. Tu radi nekoliko sati tjedno. Kupci trenutno kroz prozor kupuju hranu i piće za ponijeti. Lindstädt je sretna što može nastaviti raditi. "Uglavnom zato što se fakultet trenutno sastoji od ustajanja i šetnje do dva metra udaljenog laptopa", kaže ona.

No promijenio se i njezin posao u kafiću. U kvartu je to mjesto dobro poznato. Prije korone, u toplim je mjesecima pločnik bio pun stolova koji su uvijek bili zauzeti. Mnogi stalni kupci i dalje dolaze. "Ali kontakata je puno manje. Nedostaje mi čavrljanje s kupcima", kaže Lindstädt. "Sve to pričinjava manje zadovoljstva nego prije."

Sunce je sada nestalo, s rijeke puše hladan vjetar. Hoće li uskoro opet biti mnoštva ljudi koji sjede na kamenoj ogradi uz vodu, kao što to obično biva čim dođe proljeće? Možda na ljeto? Čežnja je velika, ali to sve se čini još jako dalekim.