Reforma lokalne samouprave ili povratak u devedesete
11. ožujka 2019
O reformi lokalne samouprave govori se već dulje od dva desetljeća, praktično od njezina ustroja devedesetih godina. No sustav, premda skup i disfunkcionalan, svih ovih godina ostao je nedirnut. Hrvatska je i dalje jedna od najcentraliziranijih država Europe, a prevelik broj financijski neodrživih općina ograničava razvoj zemlje, jer se nijedna vlada, ni HDZ-ova ni SDP-ova, nije usudila ozbiljno uhvatiti u koštac s ovim problemom.
Ta je reforma tema skoro svake predizborne kampanje, pa je tako i ovog puta. Ministar uprave Lovro Kuščević ovih je dana najavio reformu sustava lokalne samouprave, doduše u idućem mandatu, dok predsjednica Kolinda Grabar Kitarović najavljuje osnivanje radne skupne koja će do rujna izraditi smjernice za "podešavanje politika fiskalne decentralizacije i regionalnog razvoja".
Ministarstvo uprave svoj projekt naziva "optimizacijom jedinica lokalne i regionalne samouprave", najavljujući spajanje općina i smanjenje ili povećanje njihovih ovlasti, o čemu bi se više trebalo znati za godinu i pol.
120 urbanih centara
Profesor s Pravnog fakulteta u Zagrebu i predsjednik Instituta za javnu upravu Ivan Koprić, naš vodeći hrvatski stručnjak za javnu upravu, ne vjeruje u najnovije najave reforme sustava lokalne samouprave. Uvjeren je kako je riječ o "predizbornom triku". "Prije izbora svi pokušavaju opet zamutiti vodu kako bi pridobili birače na svoju stranu. Na radni sastanak kod predsjednice uopće nisu bili pozvani stručnjaci koji se time bave. Ministar Kuščević govori i o smanjenju i o povećanju broja općina, tako da je teško pretpostaviti u kojem bi smjeru ta reforma mogla krenuti. Pretpostavljam da on nema namjeru doista zagristi tu jabuku, nego želi stvoriti dojam da nešto radi, ali tu nema govora o ozbiljnoj reformi ", kritičan je u svojoj izjavi za DW profesor Koprić, objašnjavajući takve najave političkim i stranačkim potrebama onih koji ih najavljuju.
Sada u Hrvatskoj postoji 576 lokalnih i regionalnih jedinica, od kojih njih čak 70 posto ima manje od 5.000 stanovnika. Rezultat je nejednaka kvaliteta usluga. Profesor Koprić kaže da model dobrovoljnog spajanja općina nije ozbiljna reforma, jer se općine i po postojećim propisima mogu spajati. On se ranije zauzimao za drugi model, koji naziva optimalnim, a koji se temelji na podjeli Hrvatske u pet regija, koje bi se oslanjale na 120 urbanih centara. Ti centri ne bi imali manje od 5.000 stanovnika, osim na otocima i rijetko naseljenim krajevima. Veliki gradovi ne bi više bili definirani s 35.000 stanovnika, nego s 50.000 ili 60.000 stanovnika. Takav model, po njegovom mišljenju, osigurao bi policentrični, a ne monocentrični razvoj, što je danas slučaj. "Veće lokalne jedinice imale bi veći kapacitet i mogle bi u decentralizaciji preuzeti niz ozbiljnih javnih poslova, što sadašnje jedinice ne mogu, kako bi se osigurala podjednaka kvalitetu javnih usluga i ravnomjerniji razvoj. Građani koji žive u malim općinama sada su u neravnopravnom položaju u odnosu na one koji žive u velikim gradovima, što onda ima i demografske posljedice", upozorava ugledni profesor.
Građane nitko ništa ne pita
Međutim, stranke, i velike i male, pogotovo na lokalnoj razini, nisu zainteresirane za radikalnije preoblikovanje sadašnjeg sustava, s obzirom na to da im on osigurava politički opstanak. Koprić kao primjer kojem je osobno svjedočio navodi pokušaj spajanja Mošćeničke Drage i Lovrana s Opatijom 2014. godine, koji je blokirala tadašnja SDP-ova vlast u Opatiji, kada je shvatila da bi joj se tim spajanjem promijenila biračka baza. Koprić zaključuje da za reformu sustava nije zainteresirana ni aktualna vladajuća garnitura, što jasno iščitava i iz izjava premijera Andreja Plenkovića koji poručuje da želi razumjeti kako sustav izgleda iz perspektive općinskih načelnika i da "sukno i škare nisu dobri kod nekoga tko ne razumije" njihovu ulogu.
Profesor Koprić smatra da bi na ovo pitanje trebali gledati iz perspektive građana, koje pak nitko ništa ne pita, iako načelnici tvrde da oni znaju što građani žele. "Hrvatska treba demokratizaciju i decentralizaciju sustava lokalne samouprave", uvjerava Koprić, tvrdeći da je ono što vladajući nude, jačanje županija, ultimativan cilj sadašnje politike i "retrogradan povratak u devedesete".
Na nedavnom sastanku premijera Plenkovića s načelnicima općina okupljenim u Hrvatskoj zajednici općina u Rugvici sudjelovao je i načelnik Fužina David Bregovac, koji je objavio zanimljiv komentar tog događaja, tvrdeći da je na njega došao "jer je naivac koji misli da tu još ima poštenja". Zašto je Bregovac ispao naivac? Za DW objašnjava da se o svemu odlučuje isključivo na stranačkoj razini i u skladu sa stranačkim interesima. Kao simboličan primjer navodi činjenicu da je Udruga općina, koja okuplja čelnike 300 od ukupno 428 općina u zemlji, preko noći preimenovana u Hrvatsku zajednicu općina, a da njih o tome nitko ništa nije pitao. Problem je što je cijeli sustav centraliziran i prilagođen potrebama stranaka, a ne građana. Ne vjeruje u najavljene reforme, znajući da se HDZ neće usuditi smanjivati broj jedinica lokalne samouprave, jer bi tako ugrozio položaje svojih ljudi, s obzirom na to da su s položajima povezani različiti klijentelistički interesi, poput radnih mjesta i slično.
70 posto proračuna na plaće
"Nijedna velika stranka nema hrabrosti to napraviti, ne samo HDZ, nego ni SDP, jer između njih u ovom pogledu nema puno razlika", uvjeren je Bregovac, koji za sebe tvrdi da mu stranka ne znači puno na lokalnoj razini. Dolazi iz male stranke, Laburista, a u svojim Fužinama, kaže, pokušava funkcionirati nadstranački i surađivati sa svima, u interesu općine i građana.
Kako izgleda hrvatski sustav lokalne samouprave iz njegove perspektive? Mnoge općine u Hrvatskoj su premale i u pojedinim slučajevima čak 70 posto općinskog proračuna odlazi na njihove plaće. To, smatra Bregovac, nema nikakve logike. Po njegovom mišljenju, općina koja ne može osigurati osnovne potrebe građana, kao što je dječji vrtić, ne može biti općina. U Fužinama upravo grade dječji vrtić vrijedan skoro 10 milijuna kuna, a od raznih nacionalnih izvora i europskih fondova osigurali su 90 posto tog iznosa. Proračun Fužina iznosi osam i pol milijuna kuna. Dosad su za troškove vrtića godišnje izdvajali 500 tisuća kuna, a s novim vrtićem trošak će im skočiti na 1,5 milijuna. Zato mu predstoji ozbiljno rezanje općinskih troškova. Rješenje vidi u fiskalnoj decentralizaciji i povećanju prihoda, ali to, uvjeren je, u Hrvatskoj nećemo tako skoro dočekati.