Reimon: 'Trebamo pomoći, a ne kockati se s Grčkom'

Austrijski političar stranke Zelenih Michael Reimon je u svojoj domovini poznat po britkom jeziku zbog čega se više puta trebao i ispričavati političkim protivnicima. Ali kao zastupnik u Europskom parlamentu nipošto nije zadovoljan što se s Grčkom "igra poker na visokom nivou" i što se međusobno prijeti potezima koje zapravo nitko ne želi povući. Sa Reimonom je razgovarala kolegica s postaje Deutschlandfunk, Sandra Schulz:

Schulz: Zona eura, ali bez Grčke. Da li je to sad postalo moguće?

Michel Reimon: Mislim da je to posljednji scenarij koji bi itko težio u Europskoj uniji. Ono što ovdje pratimo je partija pokera na visokom nivou. Aleksis Cipras, kandidat stranke Syriza želi ponovno pregovarati, želi postaviti pitanje o politici štednje Europske unije uopće i želi da se još jednom raspravlja o mjerama štednje na koje se tjera Grčka. On nema drugo sredstvo pritiska osim prijetnje da će Grčka prestati otplaćivati svoje dugove. Vlada u Berlinu to naravno ne želi i zato sada "blefira" i kaže; dobro, ako time prijetiš, onda možeš otići iz zone eura.

Ali zar upravo u tome nije glavna razlika između te dvije pozicije? Cipras nema čime prijetiti, ali vlada Njemačke ima?

Reimon: On ima sredstvo pritiska - jednostavno da prestane otplaćivati dugove. To bi naravno bila fatalna opcija i to znaju i Grci, a zna i Cipras. On niti ne želi da dođe do toga i baš zato se njemačko ministarstvo financija tu očito želi suprotstaviti i sa druge strane izvršiti pritisak. Veoma je zanimljivo da nema nikakvih jasnih izjava od visokih dužnosnika njemačke vlade, dakle od kancelarke Merkel ili ministra financija Schäublea. Izvješće portala "Spiegel" se (o mogućnosti Grčke da napusti euro) se poziva tek na 'krugove bliskim njemačkoj vladi'. Zato ja tu stvarno mislim da je to varka, blef, a ne prava želja njemačke vlade.

Nije li ispravno povećati pritisak kad već u Ateni Cipras i njegova stranka Syriza razmišljaju da se izvuku iz mjera štednje?

Reimon: To ovisi o temeljnog stava o europskoj politici štednje i sanaciji kriza. Ja mislim da je ona potpuno pogrešna i da se Grčka ne može siliti na tako oštre mjere štednje. Mislim da je čitava politika smanjivanja državnih rashoda Unije proteklih godina bila promašena i da je ispravno da netko njoj pruži otpor. Može se pozdraviti i kad neka europska vlada to učini na veoma ofenzivan način. S druge strane se mora reći i da maksimalni zahtjevi Ciprasa sigurno ne bi bili dobri za Grčku, a niti za čitavu EU. Još jednom, riječ je o partiji pokera. Sad bi bilo dobro da sve strane ostanu mirne.

Grčka je nagomilala dugova koji iznose 175% njenog BDP-a. Ima li ikakve alternative mjerama štednje?

Reimon: Naravno. U cijeloj Europi ima dovoljno imutka. U čitavoj Europi se sad samo radi na smanjivanju državnih izdataka. U čitavoj Europi to pogađa tržišta rada, ali ne u Njemačkoj jer je Njemačka svjetski prvak u izvozu i unutar Europske unije više izvozi nego što uvozi. U većini drugih zemalja mjere štednje imaju kobne posljedice. Ono što mi trebamo jest preraspodjela bogatstva, da bi više ostalo najsiromašnijima i da bi tamo opet počela rasti potrošnja. Ima dakle i treća mogućnost, ali nju uvelike sprječava njemačka vlada.

Ali Grčka još uvijek nije uspjela niti da uspostavi učinkovit sustav ubiranja poreza, što je također jedan od zahtjeva EU. Ima li tu neke druge mogućnosti osim da im se kaže; sad ozbiljno, napravite to!

Reimon: Ne. Grčku se ne može osloboditi od svake krivnje za bijedu u kojoj se našla. O tome se niti ne radi. Naravno da Grčka mora uspostaviti efikasan poreski sistem i naravno da grčka državna uprava mora biti mnogo bolja u tom području. Ali to se sigurno ne može predbacivati Ciprasu koji do sad nije niti minutu bio na vlasti. Vladali su socijalisti i konzervativci koji su tu debelo pogriješili. Ciprasu se mora dati prilika da tu nešto učini. Mislim da je dobra tradicija u Europi da se ne miješa u unutrašnju politiku neke zemlje prije izbora i da pokušava utjecati na ishod. U Grčkoj se sad i ta tradicija grubo gazi.

Što mislite da će se dogoditi i ako Cipras bude izabran? Sada Grčkoj sa svih strana stižu opomene i upozorenja da se računa kako će Grčka i dalje plaćati svoje dugove. Može li se dogoditi da Cipras bude izabran i da onda popusti?

Reimon: Ja sam čak siguran da će popustiti ako se kao polazište uzmu njegove maksimalne težnje. Još jednom: on želi i rekao je da Grčka želi ostati u zoni eura. To je dio njegove predizborne kampanje. On želi olakšice u programu mjera štednje. On želi niže kamate, on želi da mu se dopusti da opet uvede minimalnu nadnicu. Ako mu se izađe u susret, onda naravno da će i odustati od svojih prijetnji jer ih ionako niti ne želi provesti. Vjerujem da je kompromis moguć i to kompromis koji neće biti u skladu s neoliberalnom gospodarskom politikom Europe itekako može imati smisla. Naravno da se unaprijed ne mogu ocjenjivati svi detalji, ali ste to ne mora biti nikakva katastrofa za Europu. Sasvim suprotno od toga, to bi mogao biti prevrat od potpuno pogrešne gospodarske i politike štednje proteklih godina.

Zašto ste tako sigurni da će sve biti dobro? Cipras je uoči izbora obećao deset milijardi eura. Odakle da dođe taj novac? Iz Europe?

Reimon: Ne radi se o tome da će dodatnim novcem iz Europe plaćati svoja izborna obećanja. Radi se o tome da oni moraju plaćati i europske dugove i kamate. Grčka je tu gdje jest i trebamo joj pomoći. Zašto? Zato da se potakne tržište u Grčkoj. Tamo vlada nezaposlenost među mladima koja doseže gotovo 50%. Naravno, mi možemo ustrajati u tome da Grčka ustraje u mjerama štednje, ali tako ustrajemo i u tome da ta stopa nezaposlenosti ostane tako visoka. Ako Grcima dopustimo da izdaju novac i to, molim lijepo u najboljoj tradiciji John Maynard Keynesa kao što smo prije mnogo desetljeća gospodarili u Europi... I Njemačka nakon krize i nakon rata nije morala vratiti sve dugove, (ratne) reparacije i tako dalje, nego je desetljećima mogla ulagati u svoje gospodarstvo. Ta mogućnost se mora dati i Grčkoj. Ako se tamo ne stvori tržište, onda će gospodarski uvijek ostati u ruševinama. To ostaje kao jedina logična posljedica.