Respekt za hrabri potez Angele Merkel

Misija u zadnji čas, koja je njemačku kancelarku Angelu Merkel i francuskog predsjednika Francoisa Hollandea proteklih dana kratkoročno odvela najprije u Kijev, a zatim u Moskvu, pokazuje kako dramatično je u međuvremenu stanje u Ukrajini. Separatisti, koje podupire Rusija, u novije vrijeme nisu samo napredovali u osvajanju teritorija, nego su očito postali nadmoćni u vojnom smislu. Činjenica da navodno neorganizirani separatisti mogu na koljena prisiliti vojsku jedne velike zemlje kao što je Ukrajina jasno pokazuje da Rusija podupire separatiste svim sredstvima koja joj stoje na raspolaganju. To više gotovo nitko ne dovodi ozbiljno u pitanje.

Na temelju te vojne neravnoteže prijeti opasnost da ukrajinska vojska nastavi gubiti teritorij, što bi - ako se nastavi - trajno dovelo u pitanje integritet Ukrajine. Kako bi se to spriječilo osobito u SAD-u se čuje sve više zahtjeva za isporukama oružja Ukrajini. Samo tako je moguće, kažu zagovornici isporuke oružja, zaustaviti ruskog predsjednika Vladimira Putina i izbjeći faktičnu podjelu Ukrajine. Američki predsjednik Barack Obama nije dosad s tim u vezi zauzeo jasno stajalište. Ali jasno je da Washington više ne isključuje nijednu opciju, iako se i dalje naglašava da konflikt može na kraju krajeva biti riješen samo diplomatski.

Rješavanje sukoba pregovorima

Upravo u to nade polaže savezna kancelarka Merkel. Ona se slaže s američkom procjenom da je Ukrajina u sukobu sa separatistima koje podupire Rusija u beznadno slabijem položaju. Ona je to dojmljivo pokazala odgovarajući na pitanja nakon svoga govora na Minhenskoj konferenciji o sigurnosti. Ali, ona istovremeno ne vjeruje da ta neravnoteža može biti uklonjena isporukama oružja Ukrajini. Isporuke više oružja u krizno područje neće poboljšati situaciju, nego samo dovesti do eskalacije. Kancelarka je uvjerena da se sukob može riješiti samo pregovorima.

Nažalost ona je u tom poimanju u međuvremenu sve usamljenija - izvan zapadne Europe. Ruski predsjednik Putin je polazeći sa svoje pozicije vojne snage svojim djelovanjem pokazao koliko drži do pokušaja pregovora: uopće ne. Ni oštre sankcije i dramatičan pad rublja, to je gorka istina, nisu Putina dosad mogli pokrenuti na ustupke. To je u SAD-u s pozornošću registrirano i dovelo je do promjene strategije koja se trenutno događa. Zaključak je da Putin ne reagira na pregovore. Mnogi u Washingtonu smatraju da je jedina mogućnost da ga se prisili na promjenu mišljenja naoružavanje Ukrajine.

I ovdje Merkel dijeli prvi dio američke analize. Ona ne skriva da je Putin dosad ignorirao sve rezultate pregovora. Naprotiv, ona to otvoreno priznaje. I ona isto tako priznaje da nema jamstva da će pregovori kojima teže ona i Francois Hollande dovesti do razumnog rezultata i da će se Putin ovaj put toga pridržavati.

McCainov ispad

Kako velik je u međuvremenu ulog pokazuje ispad američkog senatora McCaina. On je predbacio njemačkoj saveznoj vladi da ili nema pojma, ili joj je svejedno što ljudi ginu u Ukrajini. Kritika - i oštra kritika - misije kancelarke Merkel nije samo legitimna, nego i logična. Ali, McCainove optužbe daleko nadilaze prihvatljivu mjeru kritike. Time se senator sam diskreditira, iako on time može dobiti simpatije na unutarnjopolitičkom polju.

Zapad se u vezi sa sukobom u Ukrajini nalazi u škripcu. Ako se ništa ne dogodi, nastavit će se napredovanje separatista i Ukrajina će biti iscrpljena. Ako Zapad isporuči oružje, prijeti opasnost eskalacije vojnog sukoba, na to je jasno ukazao i američki glavni zapovjednik NATO-a. Ishod je neizvjestan.

Misija kancelarke Merkel je očajnički pokušaj da se izađe iz toga škripca. Cilj je da se nekim rješenjem kroz pregovore ipak još spriječi naizgled neizbježni prelazak sukoba u otvoreni rat. Rizična misija kancelarke Merkel u zadnjem trenutku zaslužuje respekt. Jer, vrijeme istječe. Vrijeme "totalnog rata", kako je to nedavno rekao francuski predsjednik Hollande, moglo bi doći vrlo brzo.