1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Riblji fond sve ugroženiji

11. travnja 2012

U morima EU-a riblji fond je sve ugroženiji. Zbog toga prava na izlov ribe izvan EU-a postaju sve važnija za riblju industriju, posebice pred obalama zapadne Afrike. Za prava na izlov EU plaća visoku cijenu.

https://p.dw.com/p/14a3Q
red sea bream fish, natural background Foto: © Dimitrios - Fotolia.com
Fisch Dorade auf EisFoto: Fotolia/Dimitrios

Lokalni ribari i organizacije za zaštitu okoliša kritiziraju da je europska ribolovna flota dva do tri puta veća nego što je to nužno za održivo ribarstvo. Pri tome je u igri i korupcija, optužuje glavni tajnik udruženja ribara zapadne Afrike Gaoussou Gueye. U Senegalu su ministri prodali ribolovna prava, koja je dobilo 20-ak stranih brodova. Novcem su ministri financirali svoju izbornu kampanju.

Ribari iz Mauretanije
Ribari iz MauretanijeFoto: DW

Pred oblama zapadne Afrike međunarodni brodovi sve češće se otkivaju u ilegalnom ribolovu, među ostalim i jedan brod iz Litve, a to je zemlja članica Europske unije. Nakon što plate kazne, izlov se nastavlja. "Vlade su postale ovisne o prihodima koje dobivaju od prodaje prava na izlov stranim poduzećima i zemljama", izjavio je Samb Ibrahim, upravitelj najveće ribarske luke u Senegalu.

Novac za prava izlova

Europska unija sklapa s državama zapadne Afrike sporazume o izlovu koje plaća. Mauretanija primjerice godišnje dobiva 86 milijuna eura od Europske unije, kako bi dopustila pristup svojim teritorijalnim vodama i nakon razdoblja 2006. do 2012. godine. Financijska sredstva ulagala su se ne samo u riblju industriju zapadnoafričkih zemalja nego i u jačanje ribljeg fonda, argumentiraju u Europskoj uniji. No ovaj drugi dio najčešće nije uspio, upozoravaju aktivisti organizacije Greenpeace. Novac je često nestao, pa je Europska unija u cijeloj priči varala samu sebe.

Greenpeace u akciji
Greenpeace u akciji protiv prekomjernog izlovaFoto: picture-alliance/dpa

Lokalni predstavnici ribara i organizacija za zaštitu okoliša kao Greenpeace kritiziraju rezultate koji su nastali kao posljedica dogovora o izlovu i smatraju da su oni dramatični. Visoko tehnologizirana europska ribarska flota ugrožava riblji fond pred zapadnom Afrikom a time ugrožava i lokalno ribarstvo i riblju industriju. Pojedini ribari počeli su loviti delfine i kitove, kako ne bi ostali gladni, tvrdi Greenpeace.

Opskrba afričkog tržišta

Stručnjaci upozoravaju da ribe iz zapadne Afrike ionako ponovno završe na afričkom tržištu. Europa opskrbljuje Afriku proteinima važnim za život, s jedne strane, a s druge pak strane prava izlova osiguravaju ribarskim poduzećima da je flota u pokretu cijelu godinu.

Kritičari cijeli slučaj promatraju iz drugog kuta. Izlov ne samo da ugrožava riblji fond već se riba po dumping cijenama ponovno vraća na lokalno tržište. Jer, dok jedan europski ribarski brod ulovi 200 tona ribe dnevno, koju istoga dana preradi i stavi u duboko zamrzavanje, za ulov iste količine ribe mora 50 malih ribarskih brodica loviti cijelu godinu.

Cilj – održivo ribarstvo

Do sada je Europska unija u zajedničku ribolovnu politiku u razdoblju 2007. do 2013. godine uložila 4,3 milijarde eura. Za razdoblje od 2014. do 2020. godine u ribolovnu politiku EU želi uložiti 6,5 milijardi eura. Prema planovima povjerenice za ribarstvo Marije Damanaki, više se ne bi trošio novac za izgradnju velikih brodova za ribolov. Sredstva bi se uložila u priobalno ribarstvo, ojačao bi se nadzor i prikupljanje podataka te naglasila zaštita okoliša te održivo ribarstvo. Ribarima bi se plaćalo da love manje.

Industrijsko ribarstvo
Industrijsko ribarstvoFoto: Australian Fisheries Management Authority

Na sastanku ministara ribarstva održanom sredinom ožujka dogovoreno je da u ribolovnim vodama izvan Europske unije vrijede jednaka pravila kao i unutar Unije, a to znači isti standardi, da se mora suzbijati ilegalni ribolov te da se može izloviti samo ona količina koja čini prekomjerni riblji fond. Dok stručnjaci smatraju da je to korak u dobrom smjeru, prevladava ipak sumnja u mogućnost primjene. Naime, i dalje ne postoje konkretne mjere kako smanjiti postojeće prekomjerne kapacitete. Planove za smanjenje ribolova zatražili su već i Ujedinjeni narodi, no zbog otpora u mnogim zemljama, prije svega Francuskoj i Španjolskoj nije bilo na kraju ništa od toga.

Prekomjerni kapaciteti nisu smanjeni

Održivo ribarstvo bilo je i do sada zacrtani cilj, no tu se nije ostvarilo mnogo. Smanjenje izlova kroz povlačenje određenog broja brodova iz prometa za ribolov s jedne strane, ponovno se relativizira modernizacijom flota, pa tako i dalje ostaju prekomjerni kapaciteti izlova, što je krajem prošle godine ustvrdio i Europski ured za kontrolu financija. Prekomjerni kapaciteti ribolovne flote i dalje su glavni razlog za neuspjeh ribolovne politike Europske unije "u pogledu održivog ribarstva".

Međutim, pri tome igra ulogu i interes za očuvanje radnih mjesta u Europskoj uniji. Godišnje se u europskoj ribolovnoj industriji preradi 6,4 milijuna tona ribe, a od izlova ribe i njezine prerade ovisi i oko 400.000 radnih mjesta.

Maria Damanki
Maria Damanki, povjerenica za ribarstvoFoto: EU Kommission

Organizacija Greenpeace u svojem izvješću pod naslovom "Pljačka po svaku cijenu: ribolov Europske unije u zapadnoj Africi" pokazuje kako je skupina poduzeća s ukupno 34 broda pod nizozemskom, njemačkom, francuskom, britanskom i litvanskom zastavom u razdoblju od 1994. do 2006. godine koristila 46,8 milijuna eura poticaja.

Novac poreznih obveznika za riblju industriju

Za prekomjerni izlov odgovorne su i visoke subvencije u milijardskim iznosima koje se daju europskoj ribolovnoj branši. Industrijski brodovi za preradu ribe velikim dijelom financirani su novcem poreznih obveznika, kritizira organizacija Greenpeace. Brodarska poduzeća ne sudjeluju u troškovima, ali zato koriste uvelike visoke subvencije.

Fischer im Senegal
Ribari u SenegaluFoto: AP

Europski parlament je još u prosincu 2011. godine poduzeo prvi korak i odbacio produžetak ugovora o ribolovu s Marokom zbog okupacije zapadne Sahare. Maroko je nakon prekida ugovora protjerao ribolovnu flotu EU-a izvan svojih teritorijalnih voda. Europska je unija prije toga za dozvolu izlova Maroku godišnje plaćala 36,1 milijun eura. Produžetak ugovora je do daljnjega zamrznut.

Veliki manevarski prostor u korist ili protiv ugovora s Europskom unijom partnerske zemlje ne posjeduju, jer su financijska sredstva koja nudi ugovor o izlovu vrlo atraktivan izvor prihoda. Senegal je svoj ugovor o izlovu s EU-om ukinuo još 2006. godine. Danas se prava za izlov izravno prodaju Kini ili Rusiji – i to za ugovore koji ne posjeduju barem na papiru minimalne standarde za transparentnost i ribolovne kvote.

Autor : Alen Legović, Bruxelles

Odg. urednik: Anto Janković