Richard Wagner ostaje u Izraelu tabu

Nepisani zakon koji nikad nije službeno objavljen – bojkot Richarda Wagnera u Izraelu – trebao je biti prekinut. Sad je koncert koji je planiralo izraelsko Wagnerovo društvo, osnovano 2010., ipak otkazan.

Već je bilo okupljeno stotinu glazbenika iz različitih izraelskih orkestara. Oni su vježbali uvertire iz opera "Tannhäuser" i "Majstori pjevači", "Siegfriedovu idilu" te arije iz "Tristana i Izolde". Sve je to financirano preko privatnih sponzora. Bio je planiran i okvirni program sa znanstvenim predavanjima. Ali, već je najava programa izazvala masovne prosvjede i oštre kritike. Uprava Sveučilišta odlučila se zato otkazati koncert.

Wagnerov antisemitski pamflet

Richard Wagner i danas izaziva negodovanje u Izraelu. Osobito kritični su oni koji su preživjeli holokaust, a koje Wagnerova glazba podsjeća na stravične događaje. Jer, Adolf Hitler je Wagnera proglasio svojim najdražim kompozitorom i njegovao vrlo prisne odnose s njegovim nasljednicima u Bayreuthu. On je često bio gost u ovom bavarskom gradiću, kako na Wagnerovom festivalu tako i u privatnoj vili "Wahnfried". Osobito je nevjesta Richarda Wagnera Winifred, članica NSDAP-a koja je s Hitlerom bila na "ti", ustrajala u odavanju poštovanja Hitleru sve do svoje smrti 1980. godine.

"Puno je Hitlera u Wagneru" izjavio je još 1938. književnik Thomas Mann. To mnogi u Izraelu smatraju i danas. Koncert s glazbom ovoga kompozitora, koji je 1850. napisao dvojbenu antisemitsku raščlambu pod naslovom "Židovstvo i glazba", mnogi smatraju provokacijom. U svom pamfletu je Wagner kritizirao umjetnička djela židovskih glazbenika i pjesnika svoga vremena kao trivijalna, banalna i neoriginalna te govorio o "propadanju" njemačke kulture kroz utjecaj tih umjetnika. Wagnerove opere se i danas doživljavaju kao popratna glazba nacističkoga genocida. A Wagnerovi nasljednici su sve do novijeg vremena odbijali pozabaviti se tom temom.

Rušenje tabua

Pa ipak danas ugledni glazbenici smatraju da se mora razlikovati antisemita i glazbenika Richarda Wagnera. Tako je dirigent Daniel Barenboim, šef Berlinske državne opere, izraelski državljanin, prije nekoliko godina u intervjuu za Der Spiegel izjavio kako glazba nije ideološka: "Wagner je bio antisemitski usmjeren, ali njegova glazba nije." Prvi ugledni glazbenik koji je počeo rušiti tabu bio je Zubin Mehta 1981. s Izraelskim filharmonijskim orkestrom. Na kraju jednog koncerta najavio je da će kao dodatak izvesti uvertiru "Tristana i Isolde", a publici je prepustio hoće li ostati u dvorani ili ju napustiti. Došlo je do oštrih reakcija i glasnih povika za vrijeme izvođenja glazbenog djela.

Dvadeset godina kasnije isto je ponovio Daniel Barenboim prilikom gostovanja u Jeruzalemu. I on je dugo razgovarao s posjetiteljima i pružio priliku onima koji su željeli napustiti dvoranu da to učine. 2011. se dogodio izuzetan događaj u drugom smjeru: u Bayreuthu je gostovao jedan izraelski komorni orkestar koji je svirao i Wagnerovu glazbu. Glazbenike je pozvala praunuka kompozitora Wagnera da nastupe, istina, ne u sklopu Wagnerovog festivala, nego u okruženju festivala. Orkestar je doživio ovacije. Dirigent Roberto Paternostro je tada izjavio da ima razumijevanja koji su "prošli pakao" i koji s Njemačkom i Wagnerovom glazbom ne žele imati nikakve veze. A prije nekoliko mjeseci se u Operi u Tel Avivu dogodio još jedan incident: šefica Opere Hanna Munitz odlučila je izbaciti Wagnerovu glazbu iz programa jednog plesnog performansa. Tako dugo dok je ona na toj dužnosti odlučna je da ne dopusti izvođenje glazbe toga kompozitora u svojoj opernoj kući, izjavila je Hanna Munitz.