Rio Tinto: ljudi spremni za borbu s buldožerima

Kuće bez krovova i prozora načičkane su tamo gdje je trebao biti rudnik. Vjetar nosi crveno-bijele trake kojima je omeđen „privatni posjed" rudarskog giganta Rio Tinta. U Brezjaku, selu koje dolazi prije Gornjih Nedeljica, firma unajmljuje kuću u kojoj su uredi. U selu je druga sa privatnim obezbeđenjem.

„Osiguranje se i dalje šeta po svojim privatnim posjedima, obilazi kuće, obilazi imanje, šume, prijavljuje nas policiji. Još su u selu, dok im ne vidimo leđa, nema mira“, priča za DW Dragan Karajčić, šef mjesne zajednice, inače član Srpske napredne stranke.

Dok je premijerka Ana Brnabić u Beogradu proglasila „kraj“ projekta Jadar, a prosvjedi ekoloških aktivista polako bivali sve manje posjećeni, ovdje u Gornjim Nedeljicama nitko ne vjeruje da je kraj. Vjeruju da će se poslije izbora morati suočiti s buldožerima.

Posljednjih tjedana je Rio Tinto uknjižio vlasništvo na još nekoliko parcela, vidi se u katastru. „Znači nije stavljena točka kao što premijerka kaže. Stavljen je zarez“, dodaje Karajčić. „Jer čim se bude prelomilo u travnju, možda ponovo vrate Rio Tinto. Ili neku drugu firmu pod lažnim imenom koja bi ovdje eksploatirala i uništavala životnu sredinu."

Rio Tinto priznaje rizike

Od prošlog tjedna mještani imaju još jedan adut za svoju borbu. Rudnik litija i bora bitno bi utjecao na okoliš, a jedini benefit je „ekonomsko-sociološki utjecaj na stanovništvo", pokazuje insajderski nacrt Studije utjecaja na životnu sredinu ove kompanije, u koji je imao uvid tjednik Vreme.

Ovaj list piše o nizu negativnih utjecaja, od kvalitete podzemnih voda i promjene kretanja tih voda, preko zagađenja zraka do mogućih eksplozija u jamskom skladištu i uništenja životinjskog i biljnog svijeta. Jedno od rješenja ove tvrtke je da radnici premještaju gnijezda ptica na koja naiđu, a tvrtka „preseli" ugrožene vrste biljaka.

Nekoliko seoskih domaćinstava bilo bi na pedeset do dvjesto metara od kompleksa rudnika, ali tvrtka tvrdi da bi prekomjerna buka smetala samo jednom domaćinstvu, kome bi ponudili „relokaciju“, prenosi Vreme.

Iako povjerljivi dokument ne potvrđuje baš sve najave ekoloških aktivista, u njemu je dovoljno hazarda da potvrdi strahove.

Zato Karajčić i suborci i dalje traže zabranu iskopavanja bora i litija u cijeloj Srbiji. Zbog toga su i kampirali pred Predsjedništvom na Andrićevom vencu, pokušali okružiti Savezno izvršno vijeće na Dan državnosti… ali, za sada, uzalud. Skupština je raspuštena, izbori raspisani, pa moratorija na litij i bor neće biti bar do sljedećeg saziva.

Bivše susjede zovu „izdajnicima"

U kući veterinara i poljoprivrednika Zlatka Kokanovića već dvije godine zasjeda „krizni štab". Reporteri iz cijelog svijeta svraćaju ovdje, i svima Kokanović govori da bi rudnik i postrojenje za preradu litija bili samo par stotina metara od njihovih kuća, te da bi Rio Tinto koristio tisuću tona sumporne kiseline dnevno.

„Ovdje se osamdeset posto ljudi bavi poljoprivredom, prosjek starosti našeg sela je 38 godina. Imamo školu od osam razreda, zajedno s područnim školama ima oko 250 učenika, tako da je to živ kraj, nije zamro“, kaže Kokanović.

Taj način života su u Gornjim Nedeljicama spremni obraniti po svaku cijenu. Doduše, rudnik bi prema prostornom planu Loznice – koji je u međuvremenu povučen, kada je Vlada najavila kraj projekta – zahvatio 52 obiteljske kuće. Rio Tinto je već kupio 49, po cijenama pet ili šest puta većim od tržišnih.

„Za svakog od nas to su primamljive cijene – 100, 200, 300 tisuća eura, ali za te pare ne bi nigdje mogao napraviti isto domaćinstvo koje sada imaš. I to su stvari koje se ne mogu mjeriti“, tvrdi Kokanović.

On je jedan od predvodnika pobune mještana koji bi ostali izvan zone rudnika, i kojima za kuće ništa nije ni nuđeno. Susjede koji su prodali imovinu ovdje zovu „izdajnicima", a sebe „braniteljima srpstva“. Njive uglavnom neće prodati ni za živu glavu.

O tome nam svjedoči Branivoje Kokanović. Kaže, pravnici Rio Tinta su mu govorili da je rudnik izvjestan, da imaju podršku države, i da mu je pametnije ne čekati eksproprijaciju. „Kaže, mi dajemo 160 eura po aru, a ako ne daš nama, dat ćeš državi po 50 eura. Znači prisiljavaju te da prodaš. A od čega ja da živim poslije?", pita se Branivoje.

„Rekao sam, tko uđe u moju zemlju bez pitanja i dogovora, ja ću ubiti“, prepričava on. Zbog ovih riječi je ubrzo dobio kaznenu prijavu, a potom prijavu kod suca za prekršaje. Policija ga je više puta saslušavala.

Odlučni ići do kraja

Pitomo selo pokraj rijeka Jadra i Korenite odaje pomalo distopijski dojam zbog demoliranih kuća koje su već u vlasništvu Rio Tinta. Ljudima koji su se iseljavali davan je bonus ako odnesu stolariju i crijep.

„To je psihološki rat između kompanije i stanovništva“, objašnjava predsjednik mjesne zajednice Dragan Karajčić. Vjeruje da Rio Tinto hoće unakaziti selo, kako bi i drugi otišli odatle.

Ali ovi ljudi kažu da su odlučni ići do kraja. Bilo je najava da će pokušati fizički potjerati tvrtku iz sela, ili da će blokirati lokalne ceste. Osim moratorija na vađenje bora i litija, traže da se saniraju stotine probnih bušotina u njihovim poljima i da se ponovo pošume posječena područja.

„I tražimo da ove kupljene kuće poruše ili pokriju. I da zemljište koje sada pripada Rio Savi država otkupi i nama poljoprivrednim proizvođačima ponudi na otkup kako bismo ga obrađivali, da ne bi rastao korov“, kaže Karajčić.

Od borbe neće odustati dok ne vidi leđa predstavnika Rio Tinta. „Mi se nadamo da ćemo ih otjerati. Ako uspijemo, a uspjet ćemo, jer idemo srcem. Nas ne zanima lova. Mogli smo ju i mi uzeti, ali ne, mi ostajemo ovdje. Branit ćemo i obranit ćemo."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu