Romantika zvana klizanje

Led po kojem se posjetitelji najdužeg klizališta u Europi kližu nije savršen. Na površini se nalazi sloj vode koji može doseći visinu i do 20 centimentara. Pa ipak, nekadašnji tvornica, rudnik i koksara u Essenu, Zollverein u ovim zimskim mjesecima bilježi nevjerojatno velik broj posjetitelja. Ovdje gdje su u razdoblju od 1961. do 1993. godine rudari mukotrpno radili i do 12 sati dnevno, sada se kližu stari i mladi, neki čak dolaze iz daleka. Rudnik Zollverein od 2002. godine nalazi se i pod zaštitom UNESCO-a kao svjetska kulturna baština.

Godišnje oko 15.000 posjetitelja

Klizalište pod otvorenim nebom otvoreno je još prije 12 godina. Posljednjih godina postalo je sve popularnije budući da je interes za klizanje pod otvorenim nebom u Njemačkoj sve više u trendu. Gotovo svaki veći grad u međuvremenu u zimskim mjesecima ima nešto slično: klizalište na trgu Potsdam u Berlinu s pogledom na Sony Centar, u glavnom parku u Hamburgu ili u samom središtu pitoresknog gradića Erlangena na jugu Njemačke. “Svatko tko je u djetinjstvu ikada klizao i danas osjeća ljubav prema ovoj vrsti aktivnosti. Klizanje je romantično pa nije ni čudo da je i danas toliko omiljeno i popularno”, kaže primjerice Oliver Szabo, organizator mobilnog klizališta Playa Cologne u Kölnu.

To svjedoče i posjetitelji u Essenu. Obitelj Banneyer stigla je iz 70 kilometara udaljenog Coesfelda. „Da, klizanje je doista romantično“, kažu čekajući u redu za iznajmljivanje klizaljki. Budući da ih ovdje imaju svega 400 pari, neki nemaju sreće. Kako kažu u Zollvereinu, „malo je onih koji u ormarima u današnje vrijeme imaju uopće klizaljke, ponekad je potrebno strpljenje…“. Obitelj Banneyer ovoga je puta imala sreće. Bačni par Pfeifer iz Essena već nakon samo sat vremena vratio je iznajmljene klizaljke budući da su, kako je rekla Heike Pfeifer „ponovno ustanovili da su zaboravili klizati".