Položaj Roma: kako izaći iz uloge žrtve?
10. listopada 2019
Napade i psovke Angela je doživjela već u osnovnoj školi. "Neki drugi učenici su me posprdno nazivali "cigankom", tukli su me, uzimali su mi novac i hranu. To me je stvarno teško pogodilo", prisjeća se ova 25-godišnja Romkinja svojih prvih školskih godina u Kölnu. Slična je iskustva imao i Emanuel koji je u osnovnu školu išao u Rumunjskoj. "Mama je stalno prala moju odjeću, kako bih bio čist. Ali to nije ništa pomagalo, za druge sam uvijek bio prljav. Zbog toga nitko nije htio sjediti pored mene."
Poniženja koja se onda nastavljaju i kasnije, recimo kada se traži posao ili stan. To sve ima vrlo teške posljedice za psihičko zdravlje i za vjeru u samog sebe. "Mnogi mladi prikrivaju svoj identitet zbog diskriminacije kojoj su bili izloženi", kaže Merdjan Jakupov, izvršni direktor organizacije Roma za mlade Amaro Drom (Naš put) iz Berlina. To je jedna od središnjih tema kojom se bavi njegova organizacija: "Oni moraju shvatiti zašto se to događa, kako bi se s tim mogli nositi i to prevladati."
Više prisustva u javnosti
Zbog toga je udruženje prije četiri godine pokrenulo projekt "Dikhen amen!" - na romskom jeziku to znači "Pogledajte nas". Tu se redovno susreću mladi Sinti i Romi i uz pomoć trenera vježbaju kako se osloboditi silnih negativnih predrasuda s kojima su suočeni i kako s više samosvijesti formulirati svoje zahtjeve za ravnopravnom ulogom u društvu. Glavni cilj treninga je, kako kaže Jakupov, "osnaživanje i mobilizacija mladih".
Na velikoj saveznoj konferenciji udruge Amaro Drom, najvećem skupu mladih Roma u Njemačkoj, koja je proteklog vikenda održana u Berlinu, predstavljeni su rezultati tog projekta. "Mi moramo biti prisutniji u javnosti i na taj način postići da se zaborave svi ti stereotipi", smatra Melissa, jedna 20-godišnja Romkinja iz Leipziga. A Ajriz iz Makedonije naglašava: "Među nama je puno studenata, ima i profesora - no to većinsko društvo ne vidi i ne zna."
Duboko ukorijenjeni anticiganizam
No sliku koju većina ima o Romima nije baš jednostavno promijeniti - predrasude su kod mnogih duboko ukorijenjene, a pojedini mediji ih još i potiču, svjesno ili nesvjesno. "Kada se dogodi nešto negativno, onda svi dođu da o tome izvještavaju. A kada se dogodi nešto pozitivno - onda nema nikoga", kaže Éva Ádám, u udruzi Amaro Drom zadužena za pedagoške teme i programe. "Uvijek se traži dlaka u jajetu." Zbog toga nisu rijetki slučajevi da ljudi prešućuju svoje podrijetlo, čak i ako imaju posao ili stan. Naprosto se boje da bi, kada se dozna da su Romi, to sve moglo postati nevažno.
Na konferenciji su mladi Romi trenirali kako se pokazati, a ne sakrivati - unatoč postojećim iskrivljenim predodžbama o Romima. Tako je, primjerice, na radionici o medijima bilo riječi o tome kako se odnositi naspram novinarskih upita i kako davati intervjue. A na radionici koja je bila posvećena političkim aspektima se razgovaralo o tendencijama u društvu i konkretnim problemima, recimo kada se radi o pravnim aspektima mogućnosti dobivanja trajne dozvole boravka. To je za mnoge mlade sudionike vrlo važna tema, jer su u Njemačku došli kao izbjeglice.
Nesigurna budućnost
"Nesiguran status mnogih mladih znatno otežava naš rad", kaže Merdjan Jakupov. Jer onaj tko stalno živi u strahu da bi mogao biti protjeran lako izgubi zanimanje za rad u udruzi. Osnaživanje mladih - što je također jedna od pretpostavki za kasniji uspjeh u poslu - se na taj način guši u korijenu. Umjesto toga nastaju strahovi i frustracija.
Nesigurna budućnost je problem s kojim se suočava i sama omladinska organizacija Amaro drom. Dosada je projekt "Dikhen amen!" financiran novcima u okviru programa njemačke vlade "Živjeti demokraciju". No na iznenađenje udruge ta su im sredstva uskraćena. Zato su morala biti ukinuta tri stalna radna mjesta. A jedna od posljedica je i da ovakve konferencije u budućnosti po svoj prilici više neće moći biti organizirane, barem ne u ovom obliku.