Ronioci u smeću na zadatku

Stefan tiho naslanja svoj bicikl na zid. Pali lampu pričvršćenu na čelo i navlači rukavice. Noć je i on pomalo izgleda kao rudar koji se sprema u okno. Ali Stefan u svom Münsteru traži blago druge vrste: nečujno otvara poklopac jednog kontejnera za smeće. Iz kontejnera polijeće čitav roj mušica, ometenih prisustvom dva prijatelja. No Stefan i Lars su se već navikli na leteće napasnike.

Znatiželjno provjeravaju sadržaj kontejnera, kopaju po otpadu i ponešto izvlače na površinu. Nešto bacaju nazad, nešto brišu i provjeravaju kvalitetu. U jednom od kontejnera se nalazi čitavo brdo jagoda, ribizla, čak i cvijeća uvezenog iz Etiopije. U drugom je gomila povrća: mrkve, paprike i krastavci.

"Mislim da ćemo naći još nešto bolje. S manje mušica", rezimira Lars prvu postaju svoje noćne ekspedicije. Ali i ovdje se isplatio posjet: jabuka, nekoliko paprika i luk. Lars je zadovoljan: "Sutra ionako namjeravam kuhati, tako da se luk savršeno uklapa."

11.000.000 tona hrane se baca

Njih dvojica su ronioci po smeću. Cilj su im kontejneri samoposlužvanja i discountera, a traže upotrebljive živežne namirnice. Lars već nekoliko mjeseci živi od te hrane: "Vidio sam film 'Taste the Waste' (Kušaj otpad) i on me prilično pogodio. Zato sam i počeo." Jer i u Njemačkoj se ima razloga prosvjedovati zbog brda hrane koja se baca.

Procjenjuje se kako svake godine u ovoj zemlji na otpad stiže jedanaest milijuna tona živežnih namirnica - drugim riječima, svaki građanin godišnje baci hrane otprilike koliko je i sam težak. Prema ispitivanjima koje je naložilo Ministarstvo za potrošače, čak dvije trećine bačene hrane je zapravo - potpuno ili barem djelomice upotrebljivo.

Stefan izvlači pakovanje od tri paprike i mrmlja: "Ovo je tipično! Jedna je trula, ali dvije su potpuno zdrave!" Usprkos tome, čitavo pakovanje završava u smeću. Dobre paprike nalaze mjesto u Stefanovom ruksaku, a prijatelji nastavljaju svoju ekspediciju.

Samoposluga - ili provala?

Sljedeća postaja je donekle problem: kontejneri za smeće tog samposluživanja ne stoje na cesti, nego su ograđeni žicom. Lars je već bio spreman preskočiti ogradu, ali su onda vidjeli da još neki zaposlenici samoposluživanja stoje pred izlazom i piju pivo prije nego što će krenuti kućama. Prijateljima ne treba nikakvo objašnjavanje i lako se mogu odreći jedne od postaja - ima ih još dovoljno.

Iza sljedeće trgovine kontejneri stoje zaklonjeni metalnim vratima da ih prolaznici ne mogu vidjeti. Problem je i što je odmah pored trgovine policijska postaja. Zapravo, to što čine je pravno siva zona. Sve dok otpad ne pokupe smetlari, sve to još uvijek pripada trgovini. Kada povrh toga kontejner nije na javnoj površini nego na posjedu trgovine, sasvim teoretski oni time čine kazneno djelo provale.

No u pravilu se nikoga ne tiče što čine - sve dok ne razbacuju otpad po cesti i ne rade buku. Povrh toga, posjet ovim kontejnerima se uvelike isplatio: krcati su industrijski pakovanim kruhom, pecivom, čokoladom, tu je i vreća krumpira, breskve, banane... "Ne daj Bože da banana ima jednu smeđu mrlju, onda odmah odlazi u smeće", komentira Stefan. Jer tako je to u ovoj zemlji: mušterije traže samo savršene plodove.

Potrebni su dobri živci i strpljenje

Odjednom se približava policijsko vozilo s upaljenim plavim rotirajućim svjetlom. Prijatelji se osobito ne uzbuđuju i doista, policijsko vozilo nije došlo zbog njih, nego skreće u postaju. "Žure samo da završe sa smjenom", konstatira Lars. Ronioci po smeću ih očito uopće ne zanimaju.

Oba ruksaka su već prilično puna. Kod odabira slijede načelo da uzimaju samo ono što im je potrebno i što će u najskorije vrijeme pojesti - ili možda pokloniti nekom od prijatelja. U pravilu većina namirnica već sljedeći dan završava u loncu, a na ekspediciju kreću dva puta tjedno. Ili prije, ako se hladnjak israzni.

Kod sljedećih kontejnera se odjednom pali rasvjeta stražnjeg dvorišta samoposluge. Neiskusne "ronioce" to može preplašiti, ali ovi prijatelji dobro poznaju svoj okoliš: "Ovo područje je pod video-nadzorom", objašnjavaju. Ali i znaju: čuvari praktično nikad ne napuštaju svoje prostorije. Neke samoposluge su počele zaključavati svoje kontejnere, ali ne zato jer ne žele dati svoje smeće, nego jer neki "ronioci", dok kopaju, bacaju otpad na zemlju. To je pak dodatan posao za zaposlenike, ali ako paze što rade, ostavljaju ih na miru.

Neočekivani posjet

Doista, posjet ovim kontejnerima se isplatio: u golemim kontejnerima je obilje industrijski pakiranog kruha, pakiranih glavica salate, naranača, košarica borovnica, limeta... Tek što su počeli odabirati najbolje plodove, približava im se muškarac na biciklu. Prijatelji su oprezni: "Sad ćemo vidjeti je li riječ o zaposleniku ili o čuvaru." Pristojno pozdravljaju pridošlicu.

Ona silazi s bicikla i smješka se. Izvlači veliku torbu i kaže: "Valjda ste ostavili nešto i za mene!" I on na ovaj način obavlja svoju nabavu, barem ono što može na taj način skupiti. Uzima nekoliko banana i jedan zapakirani kruh i već je opet na svom biciklu.

Lars je u međuvremenu našao nešto što ga zbunjuje: "Što je uopće ovo?" Stefan se smije: to je korjen svježeg đumbira. Sjajno je za začin i veoma je zdravo. Uopće, konstatira Stefan, otkad kopa po smeću hranise mnogo zdravije jer koristi samo svježe namirnice: "Nezdravu hranu iz studentske menze sam potpuno prekrižio iz svog jelovnika". A ronjenje po smeću koristi i njegovom novčaniku.