Rusija i novi Bliski istok

Najvažnija je koordinacija. Politička i vojna. Ako ona izostane, moglo bi postati opasno. Ruski i izraelski borbeni avioni bi se mogli slučajno sukobiti – i to nehotice, samo zbog običnog nesporazuma. Zato treba koordinirati akcije. Mora se znati kakvi su planovi druge strane.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu u Moskvi nije iznio neke posebne i velike želje. Rusija se odlučila jače nego ikad vojno angažirati u Siriji, i od toga Moskvu očigledno nitko ne može odvratiti – pa ni SAD i Izrael. Netanyahu je zato morao porazgovarati s ruskom stranom o sigurnosnim interesima Izraela: taktičkim i strateškim.

Taktičke kalkulacije

Taktički interesi se ogledaju u potrebi da se izbjegne svaka moguća kolizija – prije svega u zraku. Izrael dobro poznaje ruske tehničke sustave. Rakete za protuzračnu obranu SA-22, koje je Sirija kupila od Rusije, dugo su predstavljale ozbiljan izazov za izraelsko zrakoplovstvo. Ali, sada je ta avijacija osposobljena da, u slučaju potrebe, napadne sirijski teritorij.

Ubuduće, međutim, tim raketama upravljaju Rusi. Kako će postupati? Kada će ih i kako upotrijebiti? Kako će identificirati zrakoplove u sirijskom zračnom prostoru, posebno – izraelske? To će biti jako važno kada se koaliciji za borbu protiv IS-a eventualno pridruže i druge zemlje. Sve one će morati međusobno koordinirati svoje akcije.

Strateški interesi

Strateški gledano, Izrael je zabrinut mogućnošću da rusko oružje završi u pogrešnim ruke. Rusija rakete SA-22 nije prodavala samo Siriji, već i Iranu. Izrael nastoji po svaku cijenu spriječiti da te rakete padnu u ruke Hezbolahu. Iran je već nekoliko puta pokušao takvo oružje „proturiti“ svojim libanonskim saveznicima. No, Rusija je Siriji prodavala i potpuno nove sustave naoružanja. Oni su mnogo napredniji od raketa SA-22. Riječ je o „sustavima koji su vrlo efikasni i precizni“, citira list Jerusalem post jednog neimenovanog sirijskog vojnog stručnjaka. „Imamo sve vrste oružja: i za zračne i za kopnene akcije“.

To oružje bi moglo umnogome ograničiti manevre izraelske vojske. Netanyahu je vjerojatno zabrinut i zbog mogućnosti da Rusija u Siriji ne bude samo vojna sila, već i čimbenik novog poretka. „Istureni vojni položaj u Siriji bi mogao učvrsti stabilnost u regiji i spriječiti moguću konfrontaciju između Izraela i radikalnih šijita u Libanonu“, piše izraelski stručnjak za obrambena pitanja Ron Ben-Yishaj u jednom eseju za portal i24news.

Isto vrijedi i za Iran: s jedne strane, zbog svojih tijesnih odnosa s Rusijom i potpisivanja nuklearnog sporazuma, ta zemlja je povećala svoj političku težinu. A zahvaljujući ruskim vojnim točkama sada bi se mogla još više primaknuti neprijateljskom Izraelu. S druge strane, Rusija bi mogla i „obuzdati“ aspiracije Teherana.

Vodeća uloga Rusije

Netanyahu je, kako smatra Ben-Yishai, u Moskvu odletio možda i zbog toga što Rusija želi preuzeti vodeću ulogu u zbivanjima u Siriji. SAD do sada nije nanio mnogo gubitaka terorističkoj organizaciji IS. Prije nekoliko dana je američki ministar odbrane Ashton Carter zamolio svog ruskog kolegu Sergeja Šojgua da koordinira američke zračne napade na IS.

Arapski list Al Hayat smatra da SAD zapravo ne želi predvoditi borbu protiv IS-a. „Američki predsjednik razmišlja o tome da li zaista treba biti uvučen u sirijsku krizu. On to već godinama pokušava izbjeći. Zato je sasvim moguće da će podržavati rusku borbu protiv IS-a, dokle god Putin od SAD-a ne bude tražio da „blagoslovi“ i njegov savez sa Asadom“. Za Obamu to znači da će povremeno morati zažmiriti na oba oka.

Spomenuti list piše da zbog preuzimanja vodeće uloge u Siriji raste politički prestiž Rusije. „Putin“, piše tako izraelski stručnjak Ben-Yishai, „razgovara sa svima, i svi razgovaraju s njim, barem kada je riječ o Bliskom istoku“. Autor teksta nagovještava da takvo što Obama za sebe ne bi mogao reći.

Obzirom na nestabilan i nepredvidljiv razvoj odnosa snaga u regiji, u interesu Netanyahua je da održi dobre odnose s Putinom. Ako Rusiji zaista uspije potisnuti ili čak uništii velike dijelove IS-a, vojne akcije će zamijeniti dugoročnim političkim angažmanom. Pritom će morati utjecati na Iran i Hezbolah da promijene odnos prema Izraelu. Netanyahu je sigurno i o tome razgovarao s Putinom.