Ruski saveznici u Africi

Od Opće skupštine Ujedinjenih naroda u New Yorku je 2. ožujka zatraženo da glasuje o rezoluciji koja između ostalog poziva Rusiju, na „trenutno, potpuno i bezuvjetno" povlačenje trupa. Većina od 193 članice UN-a je glasovala za - odnosno 141 država.

Tijekom glasovanja jedna stvar je postala jasna: Afrika je podijeljena po pitanju Ukrajine: Eritreja je glasovala protiv, a 25 afričkih zemalja na ovaj ili onaj način nije podržalo rezoluciju protiv Rusije.

Maroko, Kamerun, Etiopija, Gvineja, Gvineja Bisao, Burkina Faso, Togo i Esvatini - nisu glasovale. Suzdržani su bili Alžir, Uganda, Burundi, Centralnoafrička Republika, Mali, Senegal, Ekvatorijalna Gvineja, Kongo Brazavil, Sudan, Južni Sudan, Madagaskar, Mozambik, Angola, Namibija, Zimbabve i Južnoafrička Republika.

Južnoafrička Republika - neutralna

Predsjednik Južnoafričke Republike Cyril Ramaphosa brani „neutralan stav” svoje vlade - čak je optužio Zapad da ne čini dovoljno da dođe do mirnog rešenja rusko-ukrajinskog sukoba.

„Odbijanje da se osudi ovaj rat stavlja Južnoafričku Republiku na pogrešnu stranu povijesti", rekao je oporbeni vođa Herman Mashaba iz stranke Akcija SA.

Prema analizi angolskog politologa Olivija N'kilumbua, mnogi predstavnici ANC-a, koji je na vlasti u Južnoafričkoj Republici bez prekida od kraja aparthajda, lojalni su Rusiji.

„Neki smatraju da nekadašnji oslobodilački pokret još mnogo duguje Rusima, još iz vremena Hladnog rata, i da sada mi Afrikanci moramo zašutjeti pred ruskom invazijom", rekao je on za DW.

Bitka ruskih i njemačkih diplomata na Twitteru

Utjecaj Kremlja u Južnoafričkoj Republici postaje jasan u ratu riječi koji trenutno tamo vode diplomatski predstavnici Rusije i Njemačke. Rusko veleoslanstvo u Pretoriji je u subotu tvitalo: „Dragi pratitelji, dobili smo velik broj pisama solidarnosti od Južnoafrikanaca, kako pojedinaca tako i organizacija. Cijenimo vašu podršku i drago nam je što ste izabrali biti uz nas danas kada se Rusija, kao i prije 80 godina, bori protiv nacizma u Ukrajini!" Na to je stiglo oko 14.000 „lajkova".

Njemačka veleposlanstvo u Pretoriji odgovorilo je ovako: „Oprostite, ali ne možemo šutjeti, to je previše cinično. Rusija iz vlastitih interesa komada muškarce, žene i djecu u Ukrajini. Ovo definitivno nije borba protiv nacista. Sramota za svakoga tko padne na to", kaže se u njemačkoj reakciji koja završava rečenicom u zagradi: „Nažalost, mi smo neka vrsta stručnjaka kada je u pitanju nacizam." Nijemci su dobili veći broj „lajkova", ali je istovremeno i ovo pojašnjenje njemačkog veleposlanstva izazvalo burne reakcije.

Ne samo da se ističe sovjetska podrška oslobodilačkoj borbi Južnoafričke Republike protiv aparthajda i podržava narativ o okupaciji Ukrajine koji je konstruirao predsjednik Putin. Masovna ogorčenost prema Njemačkoj također se izražava na različite načine.

Jedan korisnik piše: „Rusija se samo protivi napredovanju NATO-a na ukrajinski teritorij. Posljedice ove ekspanzije su bile jasne i NATO je odlučio ignorirati ih. Ovaj rat je bio predvidiv i mogao se izbjeći."

A drugi korisnik pita: „Kakvu je nepravdu Njemačka činila u Namibiji?" Drugi: „Što je Njemačka radila između 1939. i 1945. godine?"

Veze s Rusijom iz sovjetskih vremena

Zemlje poput Angole, Mozambika, Zimbabvea i Namibije također su glasovale o rezoluciji o Ukrajini u Općoj skupštini UN-a „imajući na umu povijesno prijateljstvo".

Tijekom borbe protiv kolonijalizma Sovjetski Savez je oružjem i obukom podržavao oslobodilačke pokrete ovih država, odnosno MPLA, FRELIMO, ZANU i SVAPO.

„Naročito u Angoli i Mozambiku praktično nije bilo političkih promjena od ere Hladnog rata. I zato pupčana vrpca koja povezuje ove zemlje s Moskvom nikada nije presječena", kaže N'kilumbu.

Vlada Zimbabvea kritizirala je rezoluciju Opće skupštine UN-a kao kontraproduktivnu. U priopćenju Ministarstva vanjskih poslova u Harareu se kaže: „Zimbabve nije uvjeren da je cilj rezolucije dijalog – naprotiv: samo još dolila ulje na vatru."

Ruska ofenziva u Africi: resursi, sigurnost i oružje

Vlada u Moskvi je posljednjih godina proširila svoje političke, ekonomske i prije svega vojne odnose s brojnim afričkim zemljama. Putin je 2019. bio domaćin summita Rusija-Afrika na kojem su sudjelovala 43 afrička čelnika.

Samo godinu dana kasnije Rusija je postala najvažniji dobavljač oružja u Africi: prema procjeni SIPRI-ja za 2020. između 2016. i 2020. godine oko 30 posto oružja izvezenog u 49 zemalja podsaharske Afrike dolazilo je iz Rusije. Slijede Kina (20 posto), Francuska (9,5 posto) i SAD (5,4 posto).

Nigdje na kontinentu ruski utjecaj nije rastao tako brzo kao u Centralnoafričkoj Republici. Intenzivirana suradnja Moskve i Bangija počela je 2017. kada je Rusija prvi put isporučila ratom razorenoj zemlji oružje: kalašnjikove, pištolje, rakete zemlja-zrak. Od tada je Moskva postupno povećavala svoju nazočnost.

Razne ruske kompanije dobile su dozvole za iskopavanje zlata i dijamanata u toj zemlji. Predsjednika Faustina-Arhangea Touadera sada čuvaju Rusi. Njegov glavni savjetnik za sigurnost je Valerij Saharov, bivši radnik ruske tajne službe FSB.

Rusija je također proširila svoju nazočnost u krizom zahvaćenom Maliju. Riječ je između ostalog o borcima grupe Wagner koji se zajedno sa vojnim režimom bore protiv islamista.

Politička, povijesna i vojna ovisnost

Mnoge afričke države se nikada nisu oslobodile stiska Moskve. Druge su posljednjih godina postale ovisni o Moskvi, prvenstveno iz vojnih razloga, rekao je gvinejski pisac i intelektualac ​​Tierno Monenembo za DW.

U tom kontekstu je čak i razumljivo ponašanje 25 afričkih država koje nisu osudile Rusiju u UN-u: „U takvoj situaciji za afričke države je teško zauzeti stav. Kada si malen, kada si slab, ako si slabo naoružan i nerazvijen, ne miješaš se tek tako u sukob vojne supersile. To je posao velikih igrača", kaže Monenembo.

Na kraju autor dodaje: „Postoji jedna fulanska poslovica koja kaže: Kokoš ne mora diskutirati o cijeni noža. Onaj tko ima nož taj će joj doći glave, ma tko to bio."