Rusko oružje u turskim rukama

U srpnju bi sve moglo biti završeno. Puno toga upućuje na to da će Turskoj kao prvoj i do sada jedinoj zemlji članici NATO-a biti isporučen moderni ruski sustav protuzračne obrane S-400. Apeli američke vlade da otkaže ugovor s Rusijom vrijedan 2,5 milijarde dolara očito nisu bilo od koristi. U Washingtonu postoji zabrinutost da bi Moskva preko svojih oružanih sustava mogla špijunirati NATO - prije svega moderni američki borbeni zrakoplov F-35 čiju bi prodaju Turskoj SAD sada mogao zaustaviti.

Sustav protuzračne obrane S-400: fleksibilan i povoljan

S-400 Trijumf predstavlja protuzračni sustav obrane velikog i srednjeg dometa. To je do sada najučinkovitiji model u nizu obrambenih sustava koji su nakon Drugog svjetskog rata razvijeni u Sovjetskom Savezu i kasnije modernizirani u Rusiji. Broj 400 se odnosi na navedeni maksimalni domet u kilometrima. Prema navodima Ministarstva obrane u Moskvi S-400 bi trebao biti okosnica ruske protuzračne obrane. U pogon je stavljen 2007. godine, od tada je sve više postrojbi ruske vojske opremljeno njime, i na anektiranom ukrajinskom poluotoku Krimu i u ruskoj eksklavi na Baltičkom moru Kalinjingradu.

S-400 se sastoji od nekoliko vozila, među kojima je i zapovjedna centrala, mobilna radarska postaja i raketni bacači. Proizvođač je državni koncern za proizvodnju oružja Almaz-Antey, koji je, zbog ruskog postupka u Ukrajini, kako na listi sankcija EU-a, tako i na listi sankcija SAD-a. S-400 je razvijen kako bi obarao zrakoplove, strateške krstareće rakete, taktičke balističke rakete, ali i bespilotne letjelice na visini do 27 kilometara. U ruskim medijima se tvrdi da je bolji od konkurentnih sustava iz Velike Britanije ili Francuske.

"Dok Zapad proizvodi bolje zrakoplove, Rusi su uvijek prednjačili u raketnoj tehnologiji", potvrđuje Richard Connolly s britanskog Sveučilišta Birmingham. S-400 je, kako on kaže, također vrlo fleksibilan i može biti korišten s različitim vrstama raketa. Po njegovim riječima dodatna prednost je cijena. S-400 je, kako kaže Connolly, skoro upola jeftiniji od američkog sustava Patriot.

Ipak moguće je da postoje i politički razlozi kupovine. Upravo činjenica da je S-400 razvijen specijalno za uporabu protiv američkog oružja, on bi mogao biti privlačan za Tursku, smatra ovaj britanski stručnjak. Pri tome on misli na slučajeve kao što je jedan prilikom pokušaja puča 2016. godine u Turskoj. Tada je predsjednički zrakoplov u letu bio ometan od jednog borbenog zrakoplova F-16, kojim je upravljao jedan od pučista. Moskovski vojni stručnjak Alexander Golts vjeruje da je kupovina S-400 čisto političke naravi. "Turska nema neprijatelje od kojih se mora štititi upotrebom S-400. To je signal SAD-u i drugima da Ankara provodi samostalnu obrambenu politiku", kaže Golts.

Prva ratna intervencija u Siriji

Turska je druga zemlja nakon Kine koja će dobiti obrambeni sustav S-400. Indija je već potpisala ugovor vrijedan 5,5 milijardi dolara i čeka na isporuku. I neke zemlje Zaljeva su signalizirale zanimanje.

Ipak S-400 ima i nedostatke, kažu stručnjaci. "Još nikada nije isproban u ozbiljnoj ratnoj situaciji", kaže Siemon Wezeman iz štokholmskog Instituta za mirovna istraživanja SIPRI. "Jedini u borbi testiran protuzračni obrambeni sustav bio je američki sustav Patriot u Zaljevskom ratu 1991. godine."

Pri tome je Rusija svoj obrambeni sustav već stacionirala u Siriji kako bi tamo štitila svoje vojne baze. Predsjednik Vladimir Putin je osim toga rekao da tamo testira nove sustave oružja. "S-400 je imao šanse pokazati svoje sposobnosti prilikom napada SAD-a raketama Tomahawk na Siriju 2018. godine, ali rusko vodstvo je bilo dovoljno razumno da ga ne upotrijebi", kaže Alexander Golts.

Turska se nada transferu tehnologije iz Rusije

Prethodni modeli, poput S-300, u Sovjetskom Savezu su bili koncipirani kao dio velikog nacionalnog sustava protuzračne obrane. Posebnost S-400 je što on može biti korišten sam. Upravo to omogućuje Turskoj da upravlja ruskim oružjem izvan mreže NATO-a.

Otvoreno je pitanje kako Turska želi svoj sustav S-400 štititi od zračnih napada. U Rusiji tu ulogu preuzima moderni sustav protuzračne obrane kratkog dometa. On se takorekuć u dvostrukom pakiranju isporučuje vlastitim trupama. Kupuje li Turska i taj sustav nije jasno. Moskva je signalizirala da bi rado željela prodati Ankari i drugo oružje.

Turska se nada i transferu tehnologije iz Rusije. Navodno bi u Turskoj trebali biti proizvođeni neki dijelovi za S-400. "To će međutim prije biti simboličko sudjelovanje", vjeruje Alexander Golts i govori o proizvodnji "nekoliko vijaka, ništa više". Nakon nepotvrđenih izvještaja ruskih medija Moskva se usprotivila dati Turskoj pristup elektronskim postavkama, kao što su softver za prepoznavanje koji treba razlikovati prijatelja od neprijatelja.

Sljedeći model S-500 spreman za serijsku proizvodnju

Dok Rusija oprema vlastitu vojsku sustavom S-400, ona već naporno radi na proizvodnji modela nasljednika. On bi se trebao zvati S-500 Prometej i očekuje se da će biti operativan 2020. godine. Model je spreman za serijsku proizvodnju, priopćio je u utorak Denis Manturov, ministar industrije i trgovine. Moskva obećava da će novi sustav imati još veći domet koji bi čak trebao omogućiti obaranje niskoletećih satelita.