S druge strane ekonomskog booma

„Suze“ je naziv školskog eseja koji je ovih dana podigao Kinu na noge. Sastav je napisala 12-godišnja Muku Yiwumu iz okruga Liangshan, u provinciji Sichuan. U njemu opisuje svoju tugu i bespomoćnost nakon smrti svojih roditelja. Prije četiri godine joj je umro otac, piše Yiwumu, koja pripada tradicionalnoj kineskoj manjini Yi. Onda se razboljela i njena majka. „Nismo imali novaca i njeno se stanje nije poboljšavalo.“ Ni u bolnici joj nitko nije mogao pomoći. „Dovela sam ju natrag u kuću i kuhala sam za nju. Kada je jelo bilo gotovo, ona je već preminula“ , piše djevojčica. „Kažu da postoji jedno mjesto koje se zove jezero 'Sunca i Mjeseca'. Ono je ispunjeno suzama jedne kćeri, kojoj nedostaje njena majka.“

Val suosjećanja

Učiteljica djevojčice objavila je esej na internetu što je potaknulo diskusije diljem zemlje o siromaštvu koje još uvijek postoji, unatoč blještavim fasadama nebodera i neviđenog gospodarskog rasta u Kini. „Najtužniji esej svih vremena“, komentiraju mnogi korisnici kineske društvene mreže Sina Weibo, koja je pandan Twitteru. „Ubija me kada vidim da ti ljudi još uvijek žive u siromaštvu u jednom društvu koje je sve bogatije“, piše jedan korisnik. „Borba protiv siromaštva je tvrd orah, ali umjesto da jednostavno podijelimo novac, vlast bi trebala pronaći način da tu borbu učini efikasnijom.“

Kritiziraju se i Olimpijske igre koje se trebaju održati u Pekingu 2022. godine. Novine „Global Times“ koje su pod kontrolom komunističke partije, objavile su da je vlada uložila samo 3,9 milijardi kineskih juana u OI, ali kako je u razdoblju od 2010. do 2013. u borbu protiv siromaštva uloženo više od osam milijardi kineskih juana.

Ipak, postoje sumnje da je djevojčica sama napisala ovako dirljiv esej – očigledno joj je učiteljica pomogla. Bez obzira na to, tekst je potaknuo val suosjećanja. Na jednoj web stranici su pozvali ljude da doniraju. Oko 900.000 juana, otprilike 130.000 eura, prikupilo se za djecu u okrugu Liangshan, piše na web stranici Sina. To je jedno od najsiromašnijih područja u Kini. Planinsko područje je poznato po krijumčarenju droge i mnogi su zaraženi HIV-om. To znači da preko 20.000 ljudi tamo boluje od AIDS-a, kako izvještava državna novinska agencija Xinhua.

70 milijuna stanovnika živi u apsolutnom siromaštvu

Blještave fasade nebodera su posvuda u kineskim gradovima. Posljednjih godina su niknule autoceste, aerodromi i željezničke pruge za brze vlakove. U Pekingu, Šangaju ili Guangzhou ceste su zakrčene, nerijetko skupim automobilima njemačkih brendova. A ipak, Kina je još uvijek zemlja u razvoju. Prema Svjetskoj banci, čovjek živi u apsolutnom siromaštvu kada mu dnevno na raspolaganju stoji manje od 1,25 dolara. Prema podacima Nacionalnog zavoda za statistiku oko 70 milijuna ljudi u Kini još uvijek živi u takvom apsolutnom siromaštvu.

Ti ljudi većinom žive u selima. Prihodi stanovnika grada su gotovo tri puta veći od prihoda ruralnog stanovništva, navodi nacionalni zavod za statistiku. Kineske vlasti su definirale 592 regije kao osiromašene, a gotove sve se nalaze na zapadu zemlje ili u središnjoj Kini. Te regije su uglavnom u planinskim ili pustinjskim predjelima s ekstremnim klimatskim uvjetima gdje je težak posao bilo što uzgojiti na toj zemlji. Često su upravo etničke manjine su pogođene siromaštvom, kaže Zhang Ming, politolog s kineskog Narodnog sveučilišta. Ti ljudi su često slabije obrazovani, mnogi ne govore službenim kineskim jezikom. „Kada ne govore mandarinski, jednostavno imaju manje šansi. Ne mogu pronaći posao i ne mogu trgovati s Han Kinezima, većinskim kineskim stanovništvom“, kaže Zhang. „Nažalost, dvojezično obrazovanje je tamo vrlo slabo.“ I Yiwumu pripada jednoj etničkoj manjini.

Ekstremne nejednakosti

Ipak, Kina je postigla neviđen uspjeh u borbi protiv siromaštva. Od gospodarskih reformi koje su počele početkom 1980-ih, kineska vlast je prema nekim podacima oko 620 milijuna ljudi izvela iz najvećeg iz siromaštva. Od jedne od najsiromašnijih zemalja svijeta, u međuvremenu je postala druga najveća gospodarska sila nakon SAD-a. Dok su za vrijeme vladavine Mao Ce-tunga, gotovo svi bili jednako siromašni, bogatstvo je danas ekstremno neravnomjerno raspoređeno. U Kini ima 430 dolarskih milijardera, još ih samo u SAD-u ima više. Prema jednoj studiji Sveučilišta u Pekingu, oko jedan posto Kineza ima jednu trećinu ukupne imovine, dok najsiromašnija četvrtina stanovništva mora dijeliti jedan posto imovine. „Problem je u tome što je moć u Kini previše koncentrirana“, kaže Zhou Xiaozheng, profesor sociologije na kineskom Narodnom sveučilištu u Pekingu. „Svejedno koliko je neka regija siromašna, ili svejedno živi li čovjek u gradu ili na selu, dok god ima moć, još uvijek će biti relativno bogat.“

Nejednakost u moći i bogatstvu stvara društvene napetosti. I to ugrožava cijelo društvo, bilo ono siromašno ili bogato.