Samo da je novčanik "dobro pun"

Tipična osoba koja će na blagajni samoposluge početi iz novčanika vaditi novčanice i kovanice je ženskog spola, skromnih prihoda do najviše 1.500 eura mjesečno i 65 joj je godina ili više. Drugim riječima – umirovljenica, zaključak je nove studije Bundesbank (Njemačke središnje banke) o ponašanju građana ove zemlje u plaćanju.

Doduše, mnogo ovisi gdje se i što se plaća, ali kad je riječ o blagajnama trgovina, plaćanje gotovinom je palo ispod 50%. Taj trend je vidljiv još od 2008. od kako je počelo ovo redovito istraživanje i grubo rečeno, promet gotovinom pada stopom od 1% godišnje.

No kada se pogledaju baš sve novčane transakcije u koje se upuštaju Nijemci, onda je to još uvijek u dvije trećine slučajeva u gotovini. Sve je manje trgovina koje određuju donju granicu ispod koje ne primaju karticu – u pravilu je to bilo 20 eura, ali građani doista sve sitnije iznose plaćaju gotovinom. Tko će platiti šezdesetak centi za dva peciva karticom? Ali cent po cent, tako i ispada da je ukupan promet gotovinom još uvijek 47,6%.

„Nešto sitno" će se uvijek naći

Ali sve u svemu je jasno: „Nijemci su još uvijek zaljubljeni u gotovinu", zaključuje član uprave Njemačke savezne banke Carl-Ludwig Thiele na simpoziju o gotovinskom plaćanju održanom u Frankfurtu. Zapravo, po svojoj ljubavi prema šuškavim novčanicama Nijemci čak nisu na prvom mjestu u Europi: još više gotovinu vole u Austriji ili u zemljama juga Europe. Predsjednik Bundesbanke Jens Weidmann ne dvoji da će bezgotovinsko plaćanje i dalje rasti, ali neće nikad biti nikakve erupcije, nego će se nastaviti postepen trend.

Kada je riječ o većim iznosima, malo tko još prebrojava svežnjeve novčanica nego prevladava bezgotovinsko plaćanje. Tu su onda na prvom mjestu bankovne, takozvane debit kartice gdje se iznos prebacuje bez veće naknade: promet takvog plaćanja je dostigao gotovo 34%.

Ali sve je očitije kako se upravo u bezgotovinskom plaćanju sve više razvija bitka oko toga tko će imati pravo doista posegnuti za računom mušterije. Kod kreditnih kartica to više nisu samo banke, nego je to i sve više tvrtki, ali i zračnih kompanija, automobilskih klubova i drugih uslužnih djelatnosti koje svojim mušterijama nude „njihovu" kreditnu karticu, makar je ona vezana za neku od vodećih u tom sektoru, Mastercard ili Visa.

Borba za pristup vašem računu

Još veća gužva je kod plaćanja u internetskoj trgovini: tamo je gotovinsko plaćanje, dakle plaćanje po preuzećem od poštara gotovo izumrlo, ali tu više nije samo mogućnost plaćanja karticom, nego i preko nekog uslužnog servisa poput Paypala. Tu se gura i gigant internetske trgovine Amazon koji nudi uslugu plaćanja i kod drugih internetskih trgovina jer tako ne samo da samo on ima pristup vašem novcu, nego i točno zna što ste kupili, od koga i po kojoj cijeni. U današnje informatičko doba, informacije zlata vrijedne.

I trgovci i banke i dalje traže načine kako da plaćanje postane još jednostavnije. To seže od kartica koje će „platiti račun" čak i ako samo prođete pored blagajne pa do aplikacija za mobitel koje onda iznos za naplatu dodaju vašem telefonskom računu – ili opet nekoj posebnoj tvrtki koja će rado „sjediti" na vašem računu.

Transakcija je izuzetno jednostavno: skaner mnogih blagajni je već programiran da očita i bar-code koji će se pojaviti na ekranu vašeg mobitela i transakcija je već provedena. Točnije, ako sve „štima": još uvijek ima slučajeva da neki – to je obično mladić ili djevojka, panično traže sitniš po džepovima da plate račun jer to ipak nije funkcioniralo.

Srećom za konobare...

No takvih slučajeva će biti sve manje, makar samo 5% upitanih u ovom ispitivanju Bundesbanke uopće znaju da ta mogućnost postoji, tako da je taj oblik još uvijek beznačajan u ukupnom prometu. Njemačka savezna banka također prati razvoj i u drugim zemljama Europe i tu su Skandinavci najdalje otišli: u Švedskoj će vam se već dogoditi da neka trgovina uopće neće primiti gotovinu kad želite platiti nego se karticom (u pravilu tamošnjom debit karticom banke) plaća i jedna šalica kave.

Ponegdje to može biti i problem za strance: neke benzinske postaje na primjer u Nizozemskoj su prije svega preko noći koncipirane s automatskom naplatom. Stavite karticu, ulijete gorivo, uzmite karticu i nastavite vožnju. Ali ako imate samo karticu neke druge države EU-a, onda se lako može dogoditi da i na gorivo možete uzaludno čekati.

Doduše i u Njemačkoj se na benzinskim postajama račun plaća gotovo u pravilu karticom, bilo kreditnom ili debit. Možda će nekoga začuditi, ali na radost konobara se upravo u restoranima još najčešće plaća gotovinom: onda i napojnica rijetko izostane. Sve u svemu, gotovina je Nijemcima još uvijek zakon. Tu je onda potpuno jasno da li imate ili nemate novaca i koliko ste što platili, makar bi se i sve više Nijemaca mogli pomiriti da se ukinu najmanje kovanice, one od po jednog i dva centa koliko nije dosta za bilo što.

Dalek put za njemačke eure

Bundesbank vodi i evidenciju gdje se otprilike nalazi novac kojeg ona tiska. Zapravo, doista u papirnati oblik dospije tek malen dio novca koji je u opticaju, ostalo je u „glavama" računala koji međusobno bilježe transakcije. Ali i od tiskanog novca, samo desetak posto se doista nalazi u džepovima i novčanicima građana. Oko 20% su i oni i njihove banke stavile na stranu, a praktično sve ostalo – a to je 70% tiskanog novca, završi u inozemstvu. 20% završi u inozemstvu koje to zapravo nije, jer to su banke i džepovi građana drugih zemalja zone eura.

Ali čitava polovica od tiskanog novca nađe put u zemlje izvan zone eura, nerijetko i izvan Europske unije. Da li je neka od njih i kod vas, to se lako može provjeriti po prvom slovu na serijskom broju: obzirom da je izvorno taj kod počeo posljednjim slovom abecede i onda se redom dijelio zemljama opet posloženi abecednim redom ( „Z" je dobila Belgija do „L" kojeg je dobila Finska – Suomen kako Finci zovu svoju domovinu), slovo X će uvijek značiti Njemačku.

U drugoj, novoj seriji eura je to postalo malo kompliciranije jer se slova više ne dodjeljuje središnjim bankama nego tiskarama novca. To znači da je praktično nestalo „luksemburških novčanica" jer to vojvodstvo nikad nije samo tiskalo svoj novac. Ali Njemačka ima više tiskara: osim X i slova W i R znače da novčanica potječe iz ove zemlje. Ali i to će se promijeniti jer X je značilo da je iz tiskare Giesecke & Devrient u Münchenu gdje je tiskanje novca obustavljeno 2015.