Samo vrh ledenog brijega – psihička oboljenja u profesionalnom sportu

Burnout i depresija još uvijek su tabu teme u profesionalnom sportu, iako je po mišljenju stručnjaka značajan broj nogometaša iza zatvorenih vrata zatražio pomoć. O tjelesnim ozljedama se otvoreno priča. Duševne povrede su međutim često tabu, kritizira sportski psihijatar i fizioterapeut Valentin Markser: „Imamo veliku potrebu za boljim informiranjem, kako kad je riječ o pravovremenom prepoznavanju bolesti i liječenju, tako i kad je riječ o odnosu trenera, klubova i udruženja prema ovoj temi."

Tema došla u javnost

Na tretman kod Valentina Marksera nekada je dolazio i Robert Enke, bivši vratar njemačke nogometne reprezentacije koji je patio od jakih depresija i koji je 2009. godine počinio samoubojstvo. Skoro dvije godine kasnije su psihička oboljenja u profesionalnom sportu ponovo postala tema, nakon što je trener Schalkea Ralf Rangnick, priznao da ima burnout-sindrom.

Trenutna diskusija je naravno dobra jer dovodi do toga da ta tematika prestaje biti tabu, kaže sportski psiholog iz Kiela Manfred Wegner: „Tabui se razgrađuju. Menadžerima profesionalnih klubova se mora jasno staviti na znanje da se burnout može liječiti, isto kao i depresija."

Posljednje tabu teme

Slučaj Ralfa Rangnicka je samo vrh ledenog brijega, u to su sigurni svi sudionici nogometnog svijeta. Nakon hrabrog poteza trenera Schalkea, sada postoji nada da će se javnost senzibilizirati i izgraditi svijest o tome. Stručnjaci se nadaju da će se mnogi ugledati u Rangnicka: „Nadam se da će Rangnick i dalje ostati na tržištu kako bi se vrhunskim menadžerima klubova signaliziralo da je to problem na određeno vrijeme", kaže  Manfred Wegner i dodaje:  „Svima nama se to može dogoditi. Burnout se može liječiti i šansa za oporavak u svakom slučaju postoji.“

U sportu su već pale neke utvrde: ovisnost o igrama na sreću, konzumiranje droge, doping. Čini se da se sport sada počinje baviti jednom od posljednjih tabu-tema: psihičkim oboljenjima.

Loša iskustva

Mnogi treneri i profesionalni igrači međutim ne žele priznati da su bolesni, jer se boje da će nositi mrlju, da neće moći podnijeti taj teret i da više neće moći naći klub za koji će igrati. Manfred Wegner u "slučaju Rangnick“ ipak vidi prve znakove promjene stanja u Njemačkoj. Ova igra skrivača u vrhunskom sportu bi mogla biti privedena kraju samo ukoliko se igrači ne bi bojali negativnih posljedica, naglašava on. „Javnost još nije dovoljno zrela, članovi upravnih odbora vrhunskih klubova također nisu zreli da se primjereno uhvate u koštac s ovom temom. Kod profesionalnih igrača jednostavno postoji strah da to priznaju, zato što mediji i javnost još nisu dogurali dovoljno daleko",  vjeruje Wegner.

Loša iskustva s priznanjem psihičke iscrpljenosti je posebno imao nogometaš Andreas Biermann. Bivši igrač Union Berlina i St. Paulija je 20. studenoga 2009, potaknut samoubojstvom Roberta Enkea priznao da je imao depresije, da se pokušao ubiti i da se nalazi na liječničkom tretmanu. Uskoro je ostao bez posla. „Tek kada se o duševnim tegobama bude govorilo kao o istezanju mišića onda ćemo znati da se nešto promijenilo,“ smatra kelnski sportski psihijatar Valentin Markser.

„Izgorjeli sportaši“

U Njemačkoj je posljednjih godina bilo nekoliko vrhunskih sportaša koji su oboljeli od burnout sindroma: 2004. godine je to bio skijaški skakač Sven Hannawald, jedini skijaš koji je pobijedio u sva četiri natjecanja turnira Četiri skakaonice. U siječnju 2007. godine isto se dogodilo i bivšem igraču njemačke nogometne reprezentacije Sebastianu Deisleru. I biciklist Jan Ullrich, jedini njemački pobjednik Tour de Francea, 2010. godine je zbog burnouta zatražio liječničku pomoć.

Burnout se, prema spoznajama stručnjaka, kod sportaša ne pojavljuje češće nego kod drugih ljudi. Pouzdane brojke, međutim, ne postoje. Nogometni klub HSV iz Hamburga trenutno je jedini profesionalni klub u Njemačkoj koji ima stalno zaposlenog liječnika za duševne bolesti.

Autor: Srećko Matić /aj
Odg. urednik: A. Šubić