Sedativi i antidepresivi najprodavniji lijekovi u BiH

Nedostatak novca i siromaštvo nisu spriječili građane BiH da na sedative i antidepresive potroše milijune maraka. Prema podacima Fondova zdravstvenog osiguranja za 2012. godinu, samo u kantonu Sarajevo na lijekove koji djeluju na živčani sustav potrošeno je nevjerojatnih 5,8 milijuna maraka. Za sedative i antidepresive u Republici Srpskoj je izdvojeno 3,3 milijuna maraka. Od svih lijekova, koji se izdaju na recept, ovi lijekovi zauzimaju visoko treće mjesto po potrošnji.

Depresija uzima maha

Načelnica banjalučkog Centra za mentalno zdravlje, psihijatrica Ranka Kalinić kaže da danas ljudi radije biraju liječenje uz upotrebu lijekova (farmakoterapija) nego druge metode liječenja, kao što je psihoterapija. „Ugodnije je uzeti lijek. Pacijent će brže osjetiti okašanje i osloboditi se simptoma. Nažalost nitko nema vremena duže razdoblje života baviti se svojim psihičkim zdravljem, pogotovo ako mu je egzistencija ugrožena“, kaže ona.

“Reaktivna depresija je u porastu, to je posljedica naših životnih okolnosti. Nesigurnost i gubitak posla je nešto što moje kolege i ja sve češće vidimo kao uzrok”, kaže dr. Kalinić i navodi da se depresivne osobe u Švedskoj i u BiH isto osjećaju ali su uzroci nastanka poremećaja potpuno drugačiji. “Ne možemo nikome pronaći posao, srediti obiteljski život ali mu moramo pomoći da se što prije izađe na kraj s neugodnim simptomima, pa smo u situaciji da sve češće prepisujemo antidepresive”, kaže dr. Kalinić.

Psihoterapeutkinja Irena Đumić-Jurić-Marijanović kaže da većina ljudi koji zatraže stručnu pomoć boluje od nekog oblika depresije. “Kada je riječ o uzrocima depresije na ovim prostorima, radi se o iscrpljenosti. Prvo rat s kojim su došle brojne traume, čest je posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) koji tek danas dolazi do izražaja. Tranzicija i navikavanje na novi ambijent su takođe veoma stresni. Kada su ljudi možda pomislili da bi moglo krenuti nabolje došao je nagli pad životnog standarda, nezaposlenost, neizvijesnost. Stalno je prisutna prijetnja njihovoj egzistenciji. Jednostavno, adaptivne funkcije su nam već 20 godina na probi”, objašnjava ona.

Spomenuti PTSP, od kojeg je patio otac tridesetogodišnjeg Dalibora B. iz Banjaluke, obilježio je život njegove obitelji: “Dugo sam bio nezadovoljan svojim životom. Nisam imao posao ali to nije bio najveći problem. Vrijeme sam provodio u kući s roditeljima, umirovljenicima. . Onda je moj otac izvršio samoubojstvo i s tim nisam mogao sam izaći na kraj. Otišao sam kod psihijatra. Nakon dva mjeseca uzimanja antidepresiva bilo mi je mnogo bolje. Od tada su prošle dvije godine i nisam ponovo imao potrebu za njima.” Ovakvih i sličnih sudbina je jako mnogo u BiH. Ipak, depresivnost nije privilegija siromašnih zemalja. Enormni porast potrošnje antidepresiva i anksiolitika je globalni problem s kojim se suočavaju i veoma razvijene zemlje.

Sedative uzimaju na svoju ruku

Sve češći depresivni poremećaj u populaciji objašnjava zašto su ovi lijekovi tako traženi. Međutim, što je s velikim brojem pacijanata koji konzumiraju tablete za smirenje za koje nije potreban nalaz psihijatra?

Magistrica farmacije Mirjana Hričak, zaposlena u jednoj banjalučkoj apoteci kaže kako skoro svaki treći pacijent traži neki sedativ:“Najčešće su to lijekovi za umirenje i za spavanje. Korisnici su uglavnom stariji građani. Svi se žale na prevelik stres. Problem je što su ti lijekovi jeftini i što ih je očigledno u nekim apotekama moguće nabaviti bez recepta, tako nam bar govore pacijenti”.

Apoteke u srednjobosanskom kantonu također bilježe ogromnu potražnju za ovim lijekovima. Osim pacijenata koji imaju potrebu za ovom vrstom terapije, sve više je i onih koji svakodnevne probleme žele riješiti tabletama, kaže magistrica farmacije Slađana Šolak. “Mnogi dolaze bez recepta, traže sedative ne pitajući kakve posljedice mogu izazvati. Iznenađena sam što studenti pred ispit često traže nešto za umirenje”, priča Šolak.

Među takvim je Bojana K., studentica medicine u Banjaluci. Gledajući pojedine kolege kako redovno u ispitnom roku koriste sedative, sama je posegla za njima: “Nekako mi je to vremenom postalo normalno. Bensedini i leksilijumi su bili način da se riješimo velikog pritiska i treme pred ispit. Naravno da to nije pametno i da nije nikakvo rješenje. Mislim da treba nešto uraditi po tom pitanju jer ljudi to koriste pretjerano i ne razmišljaju o posljedicama.”

Razdražljivost, uznemirenost i depresija najčešće se javljaju u proljeće pa je tada velika potražnja za sedativima i antidepresivima. Žene su mnogo više sklone ovim poremećajima od muškaraca, mada u BiH do sada nije učinjena ozbiljnija analiza depresivnosti. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, 2030. godine će svaki četvrti čovjek na planeti imati neki oblik depresivnog ili anksioznog poremećaja.