Sergej Lavrov: Diplomat stare škole

U SAD-u novoizabrani predsjednik Donald Trump govori o novom prijateljstvu s Moskvom, a u Europi se sve glasnije razmišlja o labavljenju sankcija koje su uvedene Rusiji. To su samo neki primjeri zbog kojih bi Sergej Lavrov ovih dana mogao biti zadovoljan. Čini se da je 66-godišnji ruski ministar vanjskih poslova položio svoj do sada najteži ispit na ovom položaju: u krizinim vremenima diplomacijom ojačati Rusiju ili barem pobrinuti se da ona to naizgled bude.

Na ravnopravnoj razini sa SAD-om

Nakon besprimjerenog zahlađenja odnosa između Rusije i Zapada izazvanog ruskom aneksijom Krima 2014. godine, Lavrov je morao spriječiti vanjskopolitičku izolaciju svoje zemlje. To mu je pošlo za rukom između ostalog angažmanom u različitim formama pregovora, procjenjuju promatrači. Bilo da je riječ o Ukrajini, Iranu ili Siriji, ruski ministar vanjskih poslova je proteklih godina mnogo putovao svijetom. Njegovi nebrojeni susreti s američkim ministrom vanjskih poslova Johnom Kerryjem bili su za Washington neuspješni, za Moskvu uspješni. Rusija je djelovala onako kako je to dugo željela - na ravnopravnoj razini s Amerikom.

U jednoj analizi Vijeća za vanjsku i sigurnosnu politiku (SVOP), renomirane organizacije moskovskih stručnjaka, ruska diplomacija u proteklim godinama je pohvaljena kao "doista majstorska". Vanjska politika je, kako navode u ovoj organizaciji, do sada uspjela "nadoknaditi slab gospodarski razvoj zemlje".

Diplomatski veteran

Ruski šef diplomacije iza sebe ima dugu diplomatsku karijeru. Lavrov, rođen 1950. godine, pripada generaciji predsjednika Vladimira Putina. Nakon studija na elitnom moskovskom Institutu za vanjskopolitičke odnose (MGIMO), Lavrov je prošao sve postaje na putu jednog diplomata - od dna do samog vrha.

Između 1994. do 2004. godine bio je ruski veleposlanik pri Ujedinjenim narodima u New Yorku. Nakon toga ga je Putin imenovao ministrom vanjskih poslova i očito je s njim do danas zadovoljan. Lavrov je u međuvremenu duže na poziciji šefa diplomacije nego svi njegovi prethodnici nakon raspada Sovjetskog Saveza. On je i jedan od ministara s najdužim stažem.

Kako među kolegama, tako i u krugu stručnjaka Lavrov uživa ugled vrlo profesionalnog diplomata koji borbeno brani ruske interese. Kada je postao ministar vanjskih poslova, Rusija je stalno koristila pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a - od te prakse se Moskva 90-tih godina bila udaljila.

Orden za zasluge od Putina

Kao njegov idol slovi Aleksander Gorčakov, ministar vanjskih poslova i kancelar u Ruskom carstvu u 19. stoljeću. "Njemu je pošlo za rukom ponovo uspostaviti ruski utjecaj u Europi nakon poraza u ratu i to ne korištenjem oružja, već diplomacijom", rekao je svojedobno Lavrov o Gorčakovu. Na sličan način Lavrov očito vidi stanje u Rusiji nakon okončanja Hladnog rata. On provodi Putinovu politiku čiji je cilj Moskvu ponovo učiniti velikom u svijetu.

Kremlj, međutim, ne koristi pritom samo diplomaciju kako to pokazuju događanja u Ukrajini i Siriji. Prilikom svog nastupa na Konferenciji za sigurnost u Münchenu 2015. godine doživio je jedno prilično rijetko iskustvo. Naime, kada je Lavrov govoreći o Krimu rekao da se Rusija pridržava zakona, u dvorani se tu i tamo mogao čuti smjeh.

2015. godine, kada je Lavrov napunio 65 godina, Putin ga je nagradio Ordenom za zasluge. No pripada li Lavrov najužem krugu ljudi oko predsjednika nije baš jasno. Neki mediji u Rusiji smatraju da Lavrov nema veliki utjecaj na Putinovu vanjsku politiku, već da samo provodi njegovu volju.

Nediplomatični diplomat

Za razliku od svojih prethodnika u Rusiji ili većine ministara vanjskih poslova zapadnih demokracija Lavrov si s vremena na vrijeme dozvoli i nediplomatične istupe. Njegova tiskovna konferencija u Moskvi s ministrom vanjskih poslova Saudijske Arabije u kolovozu 2015. godine izazvala je smijeh u Rusiji i čuđenje u inozemstvu. Kamere su snimile kako Lavrov sluša svog gosta i onda odjednom kaže "budale" i izgovara još jednu psovku. Na koga i što je on mislio, ne zna se. Na sličan način je Lavrov nedavno navodno "izribao" jednog reportera, ali njegova glasnogovornica to demantira.

2008. godine je, kratko nakon rusko-gurzijskog rata u Južnoj Osetiji, prema navodima britanskih medija, u jednom telefonskom razgovoru izgrdio svog britanskog kolegu Davida Milibanda. Rusko ministarstvo vanjskih poslova je to demantiralo i priopćilo je da je on samo citirao izjave jednog drugog kolege o gruzijskom predsjedniku Mihailu Sakašviliju.

Pušač, pjesnik, sportaša

O Lavrovu kao osobi poznato je da mnogo puši i da svoj duboki glas očito može zahvaliti duhanu. 90-tih godina se navodno zbog zabrane pušenja posvađao s tadašnjim glavnim tajnikom Ujedinjenih naroda Kofijem Ananom.

Istodobno je ruski ministar vanjskih poslova strastveni sportaš i svake godine ide na pješačenja u prirodi. Lavrov također rado piše poeziju. Jedna od njegovih pjesama je postala himna nekadašnjeg fakulteta MGIMO. "Studirati - onda strastveno, piti - onda do kraja", stoji u toj pjesmi kao i: Ne smiješ pasti nego trebaš uporno ići do cilja. Čini se da je to i Lavrovljev životni moto.