Sierensova Kina: Afrikanci - braća i žrtveni jarci

I pored suzbijanja epidemije, Kina je još uvijek na rubu živaca i u strahu od drugog vala infekcije. Nakon što je potvrđena zaraza, više od 100 Afrikanaca u kineskoj industrijskoj metropoli Guangzhou na jugu zemlje, je dospjelo pod generalnu sumnju da širi zarazu – i to se odnosi na sve koji imaju tamnu boju kože. Afrikanci navode da im je uskraćen pristup hotelima i restoranima. Drugi govore o otpuštanjima i prisilnom slanju u državnu karantenu onih koji ne spadaju ni u jednu rizičnu grupu.

U glavnom gradu provincije Guangdong prema službenim podacima živi oko 4.500 Afrikanaca.Neslužbene procjene polaze od mnogo većeg broja. Veliki broj Afrikanaca čeka da im istekne viza a onda se skrivaju, jer se ne žele vratiti. Zbog prijateljskih odnosa sa zemljama Afrike, prema osobama koje ilegalno borave u Guangzhouu kineske vlasti se ne odnose tako strogo i ne proganjaju ih kao u ostalim dijelovima zemlje. Mnogi od njih rade u trgovinsko-izvoznoj branši.

Malo je „uvezenih" slučajeva zaraze

Zbog neprijavljenih Afrikanaca, mnogi Kinezi u gradu danas strahuju da je zapravo broj zaraženih mnogo veći. Ovaj argument se ne može tek tako odbaciti. Jer, samo se službeno prijavljeni Afrikanci mogu testirati. Međutim, to ne smije otvoriti vrata rasizmu i stvoriti raspoloženje u kojem nema mjesta za činjenice. Prema stanju oboljelih od ponedjeljka (13.04.2020.) kod 111 Afrikanaca je prijavljena zaraza Covidom-19. Samo 19 slučajeva su takozvani "uvezeni slučajevi", tj. oni koji su ušli u Kinu zaraženi. Na nacionalnoj razini 90 posto nedavno zabilježenih "uvezenih" slučajeva zaraze koronavirusom odnosi se na Kineze koji su se vratili kući, a ne na strance ili u konkretnom slučaju Afrikance. U Guangzhouu je ovaj omjer malo nepovoljniji ali trend je isti: velika većina nosilaca sada zabilježenih slučajeva zaraze su Kinezi. Međutim, gradska vlast ne može odvratiti mnoge stanovnike Guangzhoua od uvjerenja da su za novo širenje zaraze krivi Afrikanci.

To što sada američki State Department osuđuje događaje u Guangzhouu, kaže da je u pitanju "ksenofobija" i izjavljuje da su oni "tužan podsjetnik toga koliko je prozirno partnerstvo Narodne Republike Kine i Afrike" pomalo je čudno, ako se uzme u obzir strukturalni rasizam u SAD-u i činjenica da posebno siromašnija crnačka populacija u gradovima poput Chicaga umire od koronavirusa. Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi čvrsto se drži politike prijateljstva s Afrikom. Kinesko-afrički odnosi su, kako je rekao, "čvrsti kao kamen". Dodao je i da nema diskriminacije nad "afričkom braćom" kao i da Kina tretira "sve strance jednako".

Istodobno, nakon protesta Afričke unije (AU) Peking se ispričao zbog „pojedinačnih nesporazuma i nesrazmjernih akcija". Državni sekretar Chen Xiaodong ponovo je naglasio da će zabrinutosti afričkih diplomata biti "shvaćena vrlo ozbiljno" i da će vlasti "poboljšati" situaciju u Guangzhouu. To je ipak priznanje da odnosi s Afrikancima nisu bili takvi, kakvim se prikazuje. No u isto vrijeme to pokazuje koliko su Pekingu važni dobri odnosi i partnerstvo s afričkim zemljama. Da nije tako, Peking ne bi dao upute gradskoj vladi u Guangzhou da smanji napetosti: Afrikanci koji nisu zaraženi ili koji ne žive u blizini zaraženih sada su ostavljeni na miru, kao uostalom i svi ostali ljudi druge boje kože. S afričkim konzulatima uspostavljeni su izravni kanali komunikacije kako bi se novi problemi, prigovori i žalbe mogli brže rješavati.

Latentni rasizam Kineza

Međutim, latentni rasizam među stanovništvom mnogo je teže iskorijeniti. Ovdje bi bile potrebne državne kampanje ili medijski izvještaji upravljeni protiv ksenofobije. Međutim, KP Kine je rastrgana po tom pitanju. Kao i nekada u DDR-u, na rasizam se prije svega gleda kao na zapadni problem - u izvjesnom smislu kao na posljedicu imperijalističke kolonijalne vladavine, čija je žrtva –u najmanju ruku i Kina. Ali svi koji su ikada razgovarali s tamnoputim ljudima, koji već dugo žive u Kini, znaju da je svakodnevica drugačija. Mnogi Kinezi ne vole crnce. A problem je sve veći: jer što su bolji odnosi između Kine i afričkih zemalja, više Afrikanaca dolazi u Kinu. Ne samo zbog posla, nego i na školovanje. Gotovo 90.000 Afrikanaca trenutno studira u Kini, mnogi imaju stipendiju kineske vlade.

Kakvo je raspoloženje prema crnačkoj populaciji, moglo se najbolje vidjeti prije dvije godine na državnoj televiziji u novogodišnjem programu, koji tradicionalno ima najveću gledanost u Kini. Kreatori gala-programa su crnog glumca obukli u kostim majmuna, dok je Kineskinja licem premazanog crnom bojom glumila "Mamu Afriku". Zbog toga su pljuštale pritužbe iz afričkih zemalja. Pored toga, stalno se priča o ispadima kineskih radnika usmjerenim prema njihovim afričkim kolegama. A sada je porasla i netrpeljivost prema Afrikancima u Guangzhouu, jer se smatra da su donijeli infekciju iz Afrike u Kinu. Jedno je više nego jasno: Iako Afrika politički visoko kotira u Kini, ova zemlja kao i mnoge druge, ima problem s rasizmom. Država bi tu činjenicu morala priznati jasnije nego do sada i suzbiti je ispravnim informiranjem.

Frank Sieren je kolumnist DW-a i više od dvadeset godina živi u Pekingu.