Sila ima prednost pred međunarodnim pravom?

Najnoviji obrat u američkoj politici prema Bliskom istoku je samo dosljedan nastavak. Prošle godine je Trumpova vlada sporni status Jeruzalema jednostrano nanovo definirala i najavila premještanje svoga veleposlanstva. Na proljeće je Izraelu zatim priznat suverenitet nad anektiranom Golanskom visoravni. A sada je ministar vanjskih poslova Pompeo izjavio kako izraelska gradnja naselja na Zapadnoj obali nije više "po sebi nespojiva s međunarodnim pravom".

Njegova argumentacija je pritom cinična kriva interpretacija činjenica i njihovo pretvaranje u pravne pozicije. Točno je, doduše, da pozivanje na međunarodno pravo Izrael nije odvratilo od toga da gradi naselja na Zapadnoj obali. Ali ono je protjeranim Palestincima barem pravno davalo još pregovaračku poziciju. Vlada SAD-a im i tu poziciju sada želi uzeti.

SAD okončava mirovni proces

Proglašavanje naselja ilegalnima nije unaprijedilo mirovni proces, rekao je dalje Pompeo. To je, doduše, točno, ali mirovni proces neće unaprijediti ni to što se posljedice izraelske vojne sile proglašavaju legalnima. Washington uistinu s ovim nizom jednostranih pro-izraelskih odluka okončava svaki mirovni proces koji bi zaslužio da ga se tako zove.

Još 2016. je Vijeće sigurnosti UN-a pozvalo na potpuno stopiranje izgradnje naselja u okupiranim područjima. Ali službeni Washington Ujedinjene narode ionako smatra suvišnom institucijom. Što to, dakle, Washington briga za glupave priče međunarodne zajednice, kad samo još treba važiti vlast koja dolazi iz puščanih cijevi. Ovo je vraćanje međunarodne politike u stanje koje je vladalo u ranom novom vijeku, kada su političku stvarnost određivale marodirajuće vojske plaćenika.

Europljani su promjenu kursa SAD-a u istom trenu odbacili. Sve aktivnosti oko izgradnje naselja su ilegalne, potkopavaju održivost rješenja stvaranja dviju država i perspektive za trajni mir, izjavila je šefica diplomacije EU-a Federica Mogherini. Ali takve izjave nisu vrijedne ni papira na kojemu su tiskane, jer Europljani nemaju dovoljno moći da takve izjave provedu u djelo.

EU mora bespomoćno promatrati

Nakon što Washington pod Trumpovim vodstvom sve čini kako bi pomogao Netanjahuovoj vladi u njezinoj borbi za preživljavanje, a i kako bi prodao vlastiti "bliskoistočni dogovor", za Europsku uniju kao posrednicu u nekoj novoj rundi pregovora o mirovnom procesu nije više predviđena nikakva uloga.

Najnoviji razvoj je za Europljane dvostruki korak nazad. S jedne strane taj razvoj pokazuje ponovno da Europska unija u međunarodnoj politici nije tigar, već tek možda domaća mačkica. Tek uz trud joj polazi za rukom srediti sukobe u vlastitim redovima. No, pored toga njezina moć djelovanja nije nikako u skladu s njezinom gospodarskom važnosti.

Drugi aspekt je da se temelj Europske unije kao zajednice vrijednosti i prava sustavno dovodi u pitanje. Ako međunarodno pravo više ne može služiti za regulaciju konflikata, zar se Europljani u tom slučaju ne bi morali do zuba naoružati kako bi silom doveli do toga da se njihovi interesi poštuju?

Na velikoj pozornici, međutim, gdje se mali narodi poput Kurda ili Palestinaca bore za svoju budućnost, Europljani mogu samo bespomoćno sklapati ruke. S jedne strane zbog toga što nemaju vojnu silu, s druge strane zato što su tijekom proteklog desetljeća propustili izgraditi snažnu diplomaciju koja bi im u velikim međunarodnim konfliktima mogla zajamčiti jednu ulogu. Nedostaje jedinstva i svijesti za zajedničke interese. Ni najnovija kritika od strane francuskog predsjednika Macrona neće ništa promijeniti na tome. On Europljane opominje da zauzmu svoju svjetskopolitičku ulogu. Ali oni iz svoga aktualnog stanja vanjskopolitičke slabosti mogu samo u bespomoćnom bijesu promatrati kako Washington jednostavno nepravdu na Bliskom istoku proglašava novim pravom.