Sirija u slijepoj ulici

Preplavljeni šator, mokri madrac, i bez bilo kakve mogućnosti za barem malo topline. U improviziranim izbjegličkim logorima na tursko-sirijskoj granici izbila je zima. Noći su prokleto hladne, nema dovoljno pokrivača – pa ipak mnogi koji su ovamo došli iz Sirije doživjeli su i puno gore. Izbjegli su zbog borbi, koje se vode u njihovoj zemlji, borbi između vladinih snaga i pobunjenika, koje se šire kao kuga: „Borbe u Siriji se premještaju od mjesta do mjesta“, kaže stručnjakinja za Bliski istok pri nevladinoj organizaciji Amnesty International Ruth Jüttner. „Mnogi Sirijci s kojima se susrećemo kazali su nam da su do sada više puta morali bježati“.

Milijuni ljudi u bijegu

Dnevno u Tursku iz Sirije bježi na tisuće ljudi. Isto je i sa Irakom, Libanonom ili Jordanom. Kraj rata nije ni na vidiku. Prema informacijama Ujedinjenih naroda, broj različitih pobunjeničkih skupini u Siriji je sve veći, no to do sad nije bilo dovoljno za odlučujući udarac protiv režima. Snage predsjednika Bashara al-Assada svom žestinom napadaju pobunjenike ne obazirući se pritom na civilno stanovništvo. Nije jasno koja je strana u prednosti. No, jedno je sigurno. Situacija u toj zemlji je nepregledna. Između ostalog i zbog toga što vladine snage, ali i dijelovi opozicije ne vide baš puno interesa u objavljivanju neovisnih izvješća o tomu što se tamo događa. Stručnjakinja za Bliski istok pri austrijskom Institutu za međunarodnu politiku Cengiz Günay kaže da se u Siriji vodi „propagandni rat“. Prema njenim riječima, sve više se govori o „alavitskom“ režimu. Zbog konfesionalizacije sukoba, mnogi alaviti, koji su inače vjerska manjina u Siriji, ne vide drugi izlaz iz trenutačne situacije osim onog da se čvrsto drže Assadovog režima. S druge strane, Günay smatra „da se oni boje i ne znaju što će biti s njima u slučaju da režim bude srušen“.

Manjine između frontova

Kao alaviti i ostale skupine u Siriji su se našle između različitih frontova. Vjerske manjine u toj zemlji trpe zbog neprestanih napada radikalnih muslimana. Zbog toga mnoge od njih ne podržavaju oporbu, nego režim. Za sad je također nejasno stajalište kurdskih skupina, koje u međuvremenu kontroliraju sjeveroistok zemlje i moguće je da surađuju sa sirijskim predsjednikom. Assad ne profitira samo zahvaljujući podršci svojih pristaša, već i zbog toga što je oporba u Siriji međusobno podijeljena.

Dramatičan razvoj situacije

Ruth Jüttner iz nevladine organizacije Amnesty International kaže da se „situacija tijekom proteklih mjeseci dramtično pogoršala. Nema ništa za jelo, nema lijekova, nema smještaja“. Nekoliko milijuna ljudi, unutar Sirije i u susjednim zemljama, nalazi se u bijegu. Ujedinjeni narodi smatraju da će sredinom sljedeće godine pomoć biti potrebna za četiri milijuna ljudi. Glavni tajnik humanitarne organizacije Malteser International Ingo Radtke ističe: „Cjelokupni razmjeri ove tragedije će se pokazati tek kad ratna djelovanja budu završena“. Izbjeglicama u Siriji i u susjednim zemljama već sada je potrebna svaka vrsta pomoći.