Siročad iz razrušene zemlje

Biti siročetom u jednoj od najsiromašnijh zemalja svijeta nije bio raj na zemlji ni prije katastrofe koja je 12.siječnja pogodila Haiti. U kaosu koji je uslijedio nakon potresa oko 380 000 djece koja su živjela u sirotištima ove otočke zemlje našla su se prepuštena sama sebi. I situacija za one sretnike koji su čekali na posvjajanje od strane nekog strang bračnog para, se naglo promijenila. Dokumantacija već riješenih upita za posvajanjem je zatrpana, suci koji odlučuju o posvojenju u inozemstvo se ne nalaze među živima a zemljom vlada kaos u kojem nitko ne razmišlja o sudbini najnemoćnijih.

Rušenje birokratskih prepreka

Broj siročadi nakon potresa i mogućih 200 000 ljudskih žrtava drastično se povećao a pouzdaniji podaci o toj najnovijoj žalosnoj statistici znat će se tek jednom kasnije. No sudbine one djece koja su i prije potresa bila bez roditelja ovih je dana postala glavnom temom mnogih humanitarnih organizacija ali i vlada nekih zemalja. Naime zemlje tzv. bogatog zapada iz kojih uglavnom dolaze roditelji koji bi rado posvojili jedno od haićanske siročadi, pojednostavile su birokratski postupak prilikom posvajanja. Veleposlanstva zapadnih zemalja isprava nisu bez sve potrebne dokumentacije htjela izdati vize za posvojenu djecu. Na intervenciju nekih amerličkih poslanika u Bijelu kuću, Washington je učinio iznimke. Tako je već u utorak (19.1.) iz Port-au-Princa poletio zrakoplov američke vojske s 53 mališana čija su rješenja o posvojenju u američke obitelji već bila zgotovljena.

Izvanredni let Port-au-Prince-Eindhoven

I europske zemlje su uklonile birokratske prepreke na, inače tako trnovitom, putu do posvajanja djece iz neke od zemalja tzv. trećeg svijeta. U četvrtak (21.1.) je u nizozemski Eindhoven sletio vojni transporter sa 105 posvojenih malih Haićana. Najmlađima među njima tek je nekoliko mjeseci dok je najstarijem sedam godina. Svi oni su pronašli nove obitelji u zemljama Beneluksa. Jedan od njih je i 15-tomjesečni Kenley čiji su novi roditelji, jedan bračni par iz Luksemburga, tri godine čekali na ovaj trenutak. Chirstoph Skelton i Marika Sganga za vrijeme potresa nalazili su se u sirotištu "Gods Littles Angels" ("Božiji najmanji anđeli") u Port-au-Princu i čekali su na posljednje dokumente. Tada se dogodila katastrofa koja je prijetila da će dugogodišnje čekanje i nebrojene odlaske socijalnim službama uništiti u nekoliko sekundi. Dane nakon potresa djeca i njihovi budući roditelji proveli su na otvorenom strepeći od novog micanja tla. I u iščekivanju rješenja njihove osobne drame. Tada je došao spas za bračni par iz Luksemburga i još 105 obitelji kojima je ove godine Božić kasnio nekoliko tjedana.

Nepromišljena posvajanja mogu više škoditi nego koristiti

No sretno rješenje je na vidiku samo za one procese posvajanja koja su već bila riješena prije katastrofalnog potresa. Dapače, međunarodne organizacije poput UNICEF-a upozoravaju od nepromišljenih akcija i masovnih posvajanja bez uobičajne procedure. UN-ova organizacija za djecu koja su u potresu ostala bez roditelja predlažu ostanak u zemlji. Britanske humanitarne organizacije čak traže zabranu posvajanja. "Brzopleta posvajanja sa sobom donose opasnost da djeca prenaglo budu istrgnuta iz svog kulturnog kruga i od svoj obitelji", smatra organizacija World Vision. Da ta upozorenja nisu bez osnove pokazuje i prva vijest o nestanku djece iz prepunih haićanskih bolnica iza čega se naslućuju bande koje se bave trgovinom djece.

Autor: Agencije/FAZ/Der Spiegel

Odg. ur.: Z. Arbutina