Sjećanje uklesano u kamen - spomenik židovskim žrtvama

Memorijalni centar Yad Vashem u Jerusalemu osnovan je 1953. godine, a 40 godina kasnije je u Washingtonu je izgrađen Memorijalni muzej žrtvama holokausta. U Njemačkoj, zemlji počinitelja zločina, u kojoj je do 1945. godine ubijeno oko šest milijuna židova, trebalo je proći 60 godina da bi došlo do svečanog otvorenja jednog takvog spomenika.

Za njegovu izgradnju nije se u početku zauzela država već mala grupa angažiranih građana okupljenih oko novinarke i publicistkinje Lee Rosh: „Željeli smo tri stvari: podsjetiti na zločin, odati počast ubijenima i vratiti im njihova imena. “

Dug put do odluke

Lea Rosh govori ovo jednog tmurnog proljetnog dana u Berlinu na „Mjestu informacije“, gdje su dokumentirane sudbine tisuća ubijenih židova. Izložbeni i nastavni prostor smješteni su ispod 19 tisuća kvadratnih metara velikog spomenika, sastavljenog od točno 2711 u sivo obojenih betonskih blokova.

Prije početka gradnje ovog spomenika vodile su se brojne rasprave. Organizirani su mnogi natječaji arhitekata, održane su brojne rasprave i izložbe. Na kraju je njemački parlament, Bundestag, tada još sa sjedištem u Bonnu, odlučio oformiti zakladu za igradnju spomenika žrtvama holokausta.

Predsjednik kuratorija i trenutni predsjednik parlamenta je demokršćanin (CDU) Norbert Lammert. On je svjestan krivice i odgovornost: „Bio sam među onima koji su tada izričito zastupali stav da naša selidba u Berlin nakon ponovnog njemačkog ujedinjenja, upravo mora početi jednim ovakvim demonstrativnim signalom.“

Na mjestu zločina

Arhitekt spomenika je Amerikanac Peter Eisenmann. Iako nije bio zagovornik podzemnog „Mjesta informacije“, danas je sretan da postoji ova mogućnost doznati više o žrtvama i mjestima gdje su ubijane.

„Vrlo sam ponosan na to što smo izgradili. Bilo je dosta sporova i poteškoća, ali Lea Rosh je omogućila da se projekt dovrši. Napredovali smo polako, korak po korak. Ali u međuvremenu te stvari su izblijedile, postale su dio povijesti. Danas se radi o sadašnjosti i budućnosti.“

Medijsku pažnju je početkom godine izazvala vijest da je spomenik žrtvama holokausta u lošem stanju te da je neophodna njegova sanacija. Još uvijek se, međutim, ne zna tko bi trebao snositi troškove, kaže direktor fondacije Uwe Neumaerker:

„Vodi se dokazni postupak kako bi se utvrdili uzroci i odgovornost za građevinske pogreške te da se nama istovremeno pokaže kako da izvršimo sanaciju. Ne znam koliko će se taj postupak otegnuti, iskustva pokazuju da to na žalost zna trajati dugo. Ali, opasnosti nema, ništa se ne raspada.“

65 godina nakon rata, još uvijek postoji prilika da se na ovom mjestu sretnu preživjeli holokausta. Kada svjedoci vremena u središtu spomenika pričaju o svojoj sudbini, onda to čine tamo gdje je do 1945 godine, pored ostalih kuća nacističkih glavešina, bila i službena vila ministra propagande nacističke Njemačke - Josepha Goebbelsa.

Autori: Marcell Fuerstenau/B. Fazlagić-Šestić

Odg. ur.: Z. Arbutina