Sjevernokorejski poduzetnici budućnosti

Kako se radi poslovni plan? Kako od proizvoda načiniti brend? Kako konkurirati svojim proizvodom na tržištu? Odgovore na ova pitanja u pravilu znaju studenti početnog stadija studija ekonomije. No u Sjevernoj Koreji, jednoj od posljednjih zemalja na svijetu koja se uporno opire tržišnom gospodarstvu, ekonomsko znanje baš i nije rasprostranjeno. Britanac Andray Abrahamian to želi promijeniti. On se nalazi na čelu humanitarne organizacije “Choson Exchange” koja si je za zadatak postavila širenje ekonomskih znanja u carstvu Kim Jong Una.

Početna znanja

Od 2009. ova organizacija sa sjedištem u Singapuru za odabrane polaznike u nekoliko većih sjevernokorejskih gradova organizira radionice iz osnova ekonomije. Dosad je na radionicama sudjelovalo oko 900 polaznika, pažljivo odabranih od strane partije. Andray Abrahamian kaže za Deutsche Welle da je najteže bilo pronaći najbolji koncept kako za instruktore tako i za polaznike radionica. Lista instruktora je dojmljiva: menadžeri financijskih institucija poput Goldman Sachsa ili Merrill Lyncha. Među voditeljima radionice je bio čak i jedan bivši ministar financija Singapura. Najteže je pronaći ispravnu razinu materijala kako bi polaznici na kraju posjedovali barem osnovna znanja o trgovini ili poduzetništvu. No i šire teme poput urbanizma ili turizma se nalaze na nastavnom planu. “Sve su to uglavnom znanja s kojima se polaznici dosad nisu susretali tijekom školovanja ili rada”, kaže Abrahamian.

Najveći neprijatelj – izolacija

U slučaju da se Sjeverna Koreja jednog dana otvori za ostatak svijeta, tada bi ova mala grupa koja je prošla kroz radionice “Choson Exchange-a” mogla poslužiti kao odskočna daska sklapanju poslova između Pjongjanga i ostatka svijeta. Tako barem glasi ideja ove humanitarne organizacije i objašnjenje angažmana u Sjevernoj Koreji. No trenutno je ova zemlja daleko od bilo kakvog otvaranja ili uvođenja tržišnog gospodarstva. Stanovništvo i dalje gladuje a režim ne razmišlja o skretanju sa zacrtanog puta. Sama zemlja je, kako navodi Rüdiger Frank s Instituta za istočnoazijske studije u Beču, puna proturječnosti. S jedne strane je tu moderan atomski program a s druge gospodarstvo koje pati od neinventivnosti, niske proizvodnje i kroničnih nestašica. Pritom, kako tvrdi Frank u svojoj knjizi „Sjeverna Koreja. Pogled u jednu zatvorenu zemlju“, zbog geostrateškog položaja, bogatih zaliha rudača i dobro obrazovanog i discipliniranog stanovništva, postoje dobri temelji za gospodarski razvoj. No gospodarstvo u Sjevernoj Koreji zasad služi isključivo ispunjavanju političkih ciljeva.

Pod budnim okom

"Choson Exchange" primjećuje veliko zanimanje za svoje radionice. U posljednje vrijeme režim odobrava stidljive izlete u tržišno gospodarstvo. Građani smiju u određenoj mjeri sami proizvoditi i proizvode nuditi na ograničenom tržištu. I državne tvrtke djeluju slobodnije nego što je to bio slučaj prije nekoliko godina. Režim je na popuštanje bio primoran nakon velikih epidemija gladi u devedesetim godinama prošlog stoljeća kada je, prema procjenama američke obavještajne službe CIA-e, umrlo preko milijun građana Sjeverne Koreje. “U međuvremenu postoji jedna relativno velika siva zona u kojoj se odvija nešto poput tržišnog gospodarstva”, kaže Abrahamian. Naravno da režim budno prati što se događa na radionicama “Choson Exchange-a”. Ništa ne ide bez službenih dozvola. Unatoč tomu Abrahamian je zadovoljan dosad postignutim. “S puno angažmana i upornosti se stvara neka vrsta međusobnog povjerenja. I želja za znanjem kod polaznika je ogromna. To ohrabruje”, zaključuje Abrahamian.