Slučaj Haiti - može li novac riješiti probleme?

Kad je Anne Lange prvi put otputovala na Haiti, već je poznavala neke zemlje Latinske Amerike. No, stanje u kojoj se nalazila ta karipska država ju je potreslo: "Haiti je bio apsolutno razorena zemlja - i u usporedbi s drugim zemljama u toj regiji", kaže ona. "Većina stanovništva se doslovno borila za preživljavanje, državne institucije nisu funkcionirale, a i sama zemlja, dakle tlo je bilo potpuno ispijeno od predugog gajenja monokultura."

Anne Lange je politologinja na Sveučilištu u Potsdamu. Krajem 2014. i početkom 2015. putovala je Haitijem kako bi vršila istraživanja na terenu za svoj doktorski rad o procesima odlučivanja između UN-ovih organa i međunarodnih čimbenika. U tom trenutku je stabilizacijska misija Ujedinjenih naroda na Haitiju (MINUSTAH) trajala više od deset godina. Većih napredaka od tada nije bilo. Naprotiv: 2016. je uragan Matthew dodatno unazadio razvoj zemlje.

Sada ističe mandat UN-a: 15. listopada i posljednje plave kacige napuštaju zemlju. A mnogi smatraju da je to čak bolje tako.

Osloboditelji ili okupatori?

Nakon puča protiv predsjednika Jean-Bertranda Aristidea početkom 2004. godine je postojala opasnost od toga da Haiti potone u kaos. Na inicijativu SAD-a, gdje je postojao strah od egzodusa u smjeru sjevera, Vijeće sigurnosti UN-a je poslalo 6.700 plavih kaciga, 1.600 policajaca i 1.700 dodatnih civilnih pomagača i diplomata kako bi se podržala prijelazna vlada, osigurao mir i organizirali prijevremeni izbori.

No, unatoč ili upravo zbog tog velikog kontingenta, misija MINUSTAH od početka se susretala s problemima. Nedostajalo je podrške od strane Haićana. "Od početka misije u lipnju 2004. je njezina prisutnost na Haitiju bila problematična, čak je poticala podjele", pišu Jorge Heine i Andrew S. Thompson u uvodu svoje knjige "Fixing Haiti". A i kanadski politolog Nicolas Lemay-Hébert s britanskog Sveučilišta u Birminghamu kaže: "Mnogi Haićani su u MUSTAH-u vidjeli međunarodnu okupaciju."

Redom promašaji

Protivnici su ubrzo pronašli čvrste razloge za to da se posumnja u legitimnost misije. Inicijalan događaj se odvio u poznatom Slum Cité Soleil-u na rubu glavnog grada Port-au-Princea nekoliko mjeseci nakon početka misije. Plave kacige pod brazilskim zapovjedništvom su tamo navodno brutalno djelovale protiv kriminalnih bandi, ali i protiv pristaša svrgnutog predsjednika, kao i građana koji uopće nisu bili involvirani. "Taj događaj je do danas vrlo prisutan kad Haićani kritiziraju UN", navodi politologinja Lange koja je takve izjave skupljala u okviru svojih istraživanja.

U daljnjem tijeku misije se niz incidenata pobrinuo za to da nepovjerenje postane još veće. Više puta su UN-ovi vojnici dokazano silovali domaće stanovništvo i sudjelovali u seksualnom napastovanju i prostituciji maloljetnika. "Svaki skandal je hranio narativ o okupiranom Haitiju i jačao latentno neprijateljstvo prema međunarodnim trupama", kaže Kanađanin Lemay-Hébert.

Propusti i moguće reparacije

Velika katastrofa se odigrala 2010. godine. UN je mandat, koji je trebao isteći, još jednom produžio nakon razornog potresa u siječnju i svoje kontingente čak pojačao. A onda je u listopadu izbila epidemija kolere. Najmanje 600.000 ljudi je oboljelo, između 8.000 i 10.000 ljudi je umrlo od posljedica ove bolesti.

Ubrzo nakon izbijanja epidemije, pojavila se sumnja u to da je uzročnik bolesti došao iz kampa nepalskih plavih kaciga. I iako je godinu dana kasnije jedna od UN-ih ovlaštenih komisija potvrdila tu sumnju, a i drugi stručnjaci došli do zaključka da je izbijanje epidemije moglo biti spriječeno jednostavnom prevencijom, Ujedinjeni narodi do danas nisu priznali svoju krivnju. Tek krajem 2016. se odlazeći generalni tajnik UN-a Ban ki-Moon dijelom ispričao za "ulogu" Ujedinjenih naroda u toj tragediji i kazao da bi moglo doći do reparacija. No, kako bi one izgledale i u kojoj visini, to do danas nije određeno. Punih 2,2 milijarde američkih dolara, koliko su udruge žrtava 2013. tužbom tražile od UN-a u New Yorku, zasigurno neće biti isplaćene. Ali i individualna obeštećenja, kakva traže žrtve, Lemay-Hébert smatra malo vjerojatnima.

Ukoliko Ujedinjeni narodi jednom odluče platiti reparacije za epidemiju kolere, novcem bi se vjerojatno kolektivno upravljalo i on bi se trošio u izgradnju škola i bolnica. No, to bi u jednoj "posve razorenoj zemlji" bila samo kap u moru. Jer, ono što Haitiju nedostaje, i u tome su suglasni Lemay-Hébert i Lange, to su sudstvo koje funkcionira, politička stabilnost i - još uvijek - sigurnost. "Da, ja vidim policiju, ali je sigurno samo tamo gdje su stacionirani diplomati ili strane organizacije."

Ovo dvoje politologa smatra teškim povući neku opću bilancu misije. "Ne može se tvrditi da se ništa nije postiglo. Ali svi zadani ciljevi su promašeni", kaže politologinja Lange.

Više optimistično mišljenje ni njezin kanadski kolega nema. "Bez plavih kaciga bi prijelazna vlada nakon puča vjerojatno bila žrtva vala nasilja", priznaje on, ali ujedno dodaje da dugoročna, strukturalna stabilizacija velikim dijelom nije uspjela. Makar policija danas ima bolje kapacitete nego što je to bio slučaj prije nekoliko godina, dodaje Lemay-Hébert.

Kad humanitarni karavan krene dalje...

Ono što sada mora uslijediti je, ističe Lemay-Hébert, promjena u razmišljanju u Ujedinjenim narodima. Misija MINUSTAH je pokazala da u mirovnim misijama "više" ne znači automatski i "bolje".

"Neželjene posljedice mirovnih misija i razvojna pomoć" koje taj Kanađanin istražuje na britanskom Sveučilištu u Birminghamu su, kaže, u misiji MINUSTAH tako otvoreno izašla na vidjelo kao ni u jednoj dosadašnjoj UN-ovoj misiji. Sada se mora posebno istražiti kako se prisutnost brojnih UN-ovih suradnika i nevladinih organizacija odražava na lokalno stanovništvo. Rastuće cijene nekretnina u Port-au-Princeu su već danas realnost. Braindrain, odnosno odljev mozgova zemlji tek predstoji. "Kad humanitarni karavan krene dalje, obrazovani Haićani koji su radili na projektima će zemlju masovno napuštati", uvjeren je Lemay-Hébert.

Ako postoji neko nasljedstvo MINUSTAHA onda je to, ističe Lemay-Hébert, to da je "MINUSTAH prisilio Ujedinjene narode da na potpuno nov način raspravlja o neželjenim posljedicama mirovnih misija."