Smiju li njemački vojnici ubijati u Afganistanu?
15. prosinca 2009
Mjesecima je zračni napad kod Kundusa opravdavan tvrdnjom da su talibani otete cisterne s gorivom htjeli upotrijebiti za teroristički napad i da su zato morale biti uništene. U međuvremenu se iz raznih, djelomice i tajnih, izvještaja doznaje da cilj napada nisu bile cisterne nego talibani.
Bundeswehr je u Afganistanu dio međunarodnih sigurnosnih snaga ISAF-a. Što te snage smiju, a što ne smiju, regulirano je u više rezolucija UN-a, odlukama NATO-a i sporazumima s afganistanskom vladom. Primjerice u rezoluciji UN-a 1833. stoji da ISAF podupire afganistansku vladu u „otklanjanju opasnosti koja dolazi od talibana, Al Kaide i drugih ekstremističkih skupina“.
Sila samo u obrani
I mandat Bundestaga, koji je obnovljen 3. prosinca 2009, njemačkim vojnicima daje nalog da pojačaju sigurnost, pri čemu su dopuštena "sva potrebna sredstva uključujući primjenu vojne sile“.
Ali, njemačka vojska se godinama sama ograničavala. Njemačkim vojnicima je bilo dopuštena primjena sile koja može imati za posljedicu smrt osoba samo ako su napadnuti ili ako je napad neposredno trebao uslijediti.
Sprječavanje napada ciljanim ubijanjem talibana
Od ljetos je to drukčije. S obzirom da su njemački vojnici u Afganistanu od početka godine sve češće bili cilj napada, Savezno ministarstvo obrane je svojim vojnicima dopustilo lakšu primjenu sile. U uputstvu koje sa sobom nosi svaki vojnik koji sudjeluje u misiji u Afganistanu stoji da „napadi mogu biti spriječeni tako da se djeluje protiv osoba koje napade planiraju, pripremaju, podupiru ili pokazuju drukčije neprijateljsko ponašanje“.
To znači da vojnici smiju pucati ne samo u samoobrani i kad im prijeti neposredna opasnost, nego i da bi spriječili buduće napade. Tijekom zračnog napada na talibane kod Kundusa, na zahtjev Nijemaca je izveo zrakoplov NATO-a, a u nejmu je poginulo 142 ljudi, među kojima je bilo puno civila. Je li njemačko pravilo o pucnaju samo u slučaju samoobrane moglo biti primijenjeno i ovdje, trebao bi utvrditi istražni odbor, koji sutra (16.12.) počinje s radom.
Autor: Manfred Götzke / Anto Janković
Odg. urednica: Snježana Kobešćak